Žena vrišti i doziva u pomoć, dok je muškarac gazi po grudnom košu i šutira u glavu. Sigurno su u predivnim odnosima, možda i u skladnom braku

Vest glasi ovako: „Lidiju Miladinović je noćas, kada je pošla na posao, na mračnoj stanici sačekao čovek sa kojim je bila u vezi. "On mene hvata za kosu i kreće psovka. I rekao je: 'Jesam ja tebi obećao da ću da te ubijem, i evo ubiću te', i onda me udara tako jako da sam ja pala. I onda kreće... šutiranje, stajao mi je tu nogom (na grudnom košu), udarao po licu, šutirao po licu".

Ovo se dogodilo juče u Leskovcu, u gluvo doba noći. Međutim, Lidija Miladinović pretučena je u blizini kafane prepune ljudi, koji su izašli napolje i pritekli joj u pomoć tek kad je nasilnik otišao. Na njeno pitanje šta su čekali, dobila je jeziv odgovor: "Ja kažem što niste prišli ranije? On kaže da ne zna u kavim smo odnosima. Kaže vi ste zvali upomoć, vi ste vrištali, ali ste ga zvali Sale, što jeste istina. Nismo znali da li ima pištolj", rekla je Lidija Miladinović za N1.

Prvo, ovoj ženi smo dužni da odamo priznanje za hrabrost, jer je istupila javno, sama kontaktirala medije i ispričala šta se dogodilo.

No, šta ćemo sa gostima kafane i njihovim opravdanjem da nisu znali u kakvim su odnosima? Da vidimo: jedna žena vrišti i doziva u pomoć, dok je jedan muškarac gazi po grudnom košu i šutira u glavu. Neki ljudi sve to posmatraju i ne mešaju se, jer na osnovu ovog, inače, na ulici sasvim uobičajenog prizora može da se zaključi da su u predivnim odnosima, možda i u skladnom braku. Kako da ne.

Dobro, ovo je ironisanje, jasno je da očevici nisu razmišljali u kategorijama dobrih i loših odnosa, nego na to da li su muškarac i žena u vezi ili braku. Ali, to ceo događaj čini još užasnijim. „Vi ste zvali upomoć, vi ste vrištali, ali ste ga zvali Sale", rekao je Lidiji Miladinović jedan od očevidaca. Šta treba da radi žena koju na sred ulice tuče partner? Da doziva u pomoć, vrišti i naziva ga „nepoznati čoveče", ne bi li neko reagovao? Ne, žena u toj situaciji samo gleda kako da ostane živa i nije nikome dužna da uradi ništa. Lidija Miladinović pretrpela je teške batine naočigled pune kafane jer poznaje svog napadača. Iz čega su gosti kafane zaključili: „Aha, znaju se, ko zna šta je uradila pa ga iznervirala, ček, ček, možda ima pištolj, jao, pobiće nas sve..."

Najlakše bi bilo upitati goste kafane: dobro, ljudi, da li ste vi normalni? Stajali ste i gledali pokušaj ubistva jedne žene i niste uradili ništa, on je bio jedan, a vas ko zna koliko, ne zezajte nas sa tom „možda ima pištolj" pričom, jer niko i nije očekivao da mu priđete, dovoljno je bilo da odmah pozovete policiju. Samo to, ništa više.

Ima u psihologiji nešto što se zove socijalna inhibicija. To je pojava kad grupa ljudi ređe priskače u pomoć nevoljniku, nego kad su sami. U grupi, svako očekuje da će onaj drugi učiniti nešto i na koncu niko ne učini ništa. Možda je goste aleksinačke kafane pred kojom je Lidija Miladinović brutalno prebijena, strefila ova psihološka pojava. Ali i dalje ostaje izjava svedoka da je mirno gledao šta se događa jer je ona napadača oslovljavala sa „Sale".

„Vreme" je u okviru svog novog projekta „Vreme protiv nasilja" objavilo istraživanje javnog mnjenja o nasilju nad ženama. Od 1200 ispitanika, njih 43 odsto je reklo da bi, ako su svedoci nasilja, isto prijavili nadležnim službama, a 36,4 odsto kaže da bi probalo da spreči nasilje. Kad su istraživači ove odgovore ukrstili sa polom ispitanika, dobili su podatak da bi 49,9 odsto žena prijavilo nasilje, a 48,3 odsto muškaraca bi pokušalo da ga spreči. Svega 12,8 odsto njih reklo je da se ne bi mešalo i da to nije njihova stvar.

Pitanje je sledeće: da li je moguće da su svi gosti kafane ispred koje je Miladinović prebijena bili iz grupe od tih 12,8 odsto ili ovi što bi reagovali lažu kad ih neko pita šta bi uradili. Odgovor nikad nećemo saznati, ali zato iz ovog događaja proističu odgovori na mnoga druga pitanja koja se plašimo da sami sebi postavimo.

Zašto niko nije pozvao policiju? Zato što prosečan građanin Srbije ne voli da ima posla sa policijom, čak i kad je on taj koji prijavljuje neko zlodelo ili je prosto svedok. Za to nije kriv građanin, nego sistem u kom ne postoje policijski protokoli o postupanju u određenim situacijama. Prepušteni smo na milost i nemilost policajcu koji može da bude sasvim pristojan čovek, ali može da bude osoran i nervozan, zato što ga je takvog rodila majka ili ga, eto, baš te noći, ubija gorušica.

Zašto je Lidija Miladinović rešila da se, uz standardnu policijsku proceduru, obrati i medijima? Zato što je, od ukupno 34 žene ubijene u partnerskom i porodičnom nasilju prošle godine, njih 16 i ranije prijavljivalo nasilje, ali ih je, uprkos tome, na kraju pokrila crna zemlja. Zato što oslanjanje na sistem prosto nije dovoljno. Zato što, da bi se zaštitila, žena mora javno da istupi i poruči „ako mi se nešto desi, evo, znajte ko je kriv".

Zašto je ova žena rešila da progovori baš za TV N1, kablovski kanal koji pola Srbije ne vidi, a ne za neke od dnevnih novina koje bi je sigurno stavile na naslovnu stranu? Pa baš zato. Gotovo sve dnevne novine u Srbiji su tabloidi koji o nasilju nad ženama pišu sa perverznim sladostrašćem i detaljnim opisima mučenja, a sve pod krinkom borbe protiv nasilja.

Odvratni smo. Na svim nivoima društva, od ekipice u kafani, preko medija, do institucija sistema kakva je policija, svi smo duboko odvratni i treba da se gadimo sami sebi. Ako vam ovo zvuči prejako? setite se Lidije Miladinović koju je partner tukao nasred ulice, pred svedocima iz pune kafane i niko nije uradio ništa, a onda je ona progovorila javno i sad smo svi puni reči osude za te kafanske goste. Odvratni smo. Svaki udarac, svaki šut u glavu, svako gaženje po grudnom košu koje je ta žena preživela, nije joj zadao samo nasilnik s kojim je imala nesreću da bude u vezi. Lidiju Miladinović prebilo je celo društvo, koje se odlučilo da ne učini ništa, jer nije znalo u kakvim je odnosima sa nasilnikom.

A sad kad je sve prošlo i kad je Lidija Miladinović puštena na kućno lečenje, vreme je za pitanje: u kakvim ste odnosima sami sa sobom?


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST