Fondacija Hemofarm >

Znanje nikad ne gubi vrednost

Više od dvadeset godina Fondacija Hemofarm pomaže studente iz Srbije, stipendirajući najbolje brucoše i akademce. Za "Vreme" govore dvoje korisnika Hemofarmove stipendije, koji su diplomirali u razmaku od 14 godina – odgovaraju na ista pitanja o tome koliko motiviše ova "apanaža" kao priznanje za rad i trud i koje su razlike između studiranja devedesetih i danas

Na početku akademske nove godine brucoši, studenti, diplomci i njihovi roditelji, osim novca za knjige, opremu i usavršavanja, susreću se i sa pitanjem da li se na kraju tog puta od diplome u Srbiji može živeti. Prema poslednjim podacima, Srbija je na samom začelju svetske tabele po kapacitetu da zadrži svoje, ali i privuče ostale talentovane mlade ljude. Velika nezaposlenost, mala primanja, nesiguran posao glavne su karakteristike radnog okruženja kod nas. Mnogi tu muku osete i za vreme studiranja. Cene školarina su daleko iznad prosečnih primanja roditelja, a prateći troškovi studiranja mnogo veći. Fondacija Hemofarm već više od dve decenije stipendira najbolje brucoše i akademce. "Kada je Fondacija Hemofarm pre skoro 22 godine pokrenula stipendiranje studenata, tek oko dva odsto mladih ljudi je napuštalo Srbiju. Danas je taj broj 15 odsto, a plašim se da nam okolnosti kratkoročno ne idu naruku", kaže Ronald Seeliger, generalni direktor Hemofarma. "Zbog toga je dodatna odgovornost na državi, ali i na nama, da nastavimo da budemo podstrek pravim vrednostima. Prošlo je vreme uramljivanja diploma, sada je prisutna opšta tržišna utakmica u svim segmentima pa i u sticanju, i još važnije, primeni praktičnih znanja i veština. Zbog toga mi u Hemofarmu naše zaposlene smatramo najvećim resursom i verujemo da je ulaganje u obrazovanje jedina prava investicija koja nikada ne gubi na vrednosti", zaključuje Seeliger.


 

Intervju: Aleksandar Kampfer

Intervju: Aleksandar Kampfer



Što više poslovne prakse

Opšte zapažanje je da su stečena znanja uglavnom neupotrebljiva u praksi Mladima treba ponuditi što više prakse u realnom poslovnom okruženju. Školstvo je devalvirano i priznavanjem raznih privatnih fakulteta

Aleksandar Kampfer, korisnik stipendije bezmalo sve vreme školovanja, diplomirao je 2000. na Fakultetu za fizičku kulturu Univerziteta u Beogradu. Nakon studiranja vratio se u rodni Vršac i već šest godina radi kao direktor hotela "Srbija" koji je deo hotelskog lanca "Eix Hotels" sa Majorke.

"VREME": Koliko stipendija pomaže tokom školovanja?

ALEKSANDAR KAMPFER: U vreme kada sam ja studirao, bila je veoma značajna i mnogo mi je pomogla. Trošio sam je na udžbenike i rekvizite, i dobrim delom da finansiram studentska putovanja.

Da li ti je ova pomoć bila motiv da budeš bolji i nadalje ispunjavaš uslove za konkurs?

Da. Osim što mi je omogućila da investiram u svoje školovanje, osećao sam stalnu obavezu da se dokažem i prema Fondaciji i da budem jako dobar student.

Šta prepoznaješ kao najveći problem studenata u Srbiji?

Opšte zapažanje je da su stečena znanja uglavnom neupotrebljiva u praksi; mladima se daje lažan uvid u vrednost njihovog obrazovanja, ali u praktičnom smislu znanje i veštine koje oni donose su nedovoljni da bi samostalno radili. Kada dođu kod nas, sve uče praktično iz početka. Mladima treba ponuditi što više prakse u realnom poslovnom okruženju. Školstvo je devalvirano i priznavanjem raznih privatnih fakulteta.

Gde želiš da gradiš svoju budućnost?

Budućnost gradim i želim da gradim u Srbiji jer se ovde najbolje osećam, ovo je moja zemlja i jako je volim, a i moja porodica se dobro oseća sa mnom ovde. Svake godine nekoliko nedelja provodim radeći u Španiji pa imam dobar uvid gde smo to mi. Ono što mi se posebno dopada u zapadnoj Evropi je stabilnost u poslovnim odnosima, visok stepen odgovornosti, jasna vizija i individualan pristup pojedincu, pun uvažavanja, gde se kvalitetan saradnik oseća kao član porodice i zato bezrezervno daje svoj maksimum, gde je borba za opstanak zamenjena osećajem pripadnosti i lojalnosti. Voleo bih da doprinesem u stvaranju takve svesti i društveno-poslovnog okruženja u kome bi naši stručni ljudi, i naša zemlja sa svim potencijalima koje ima, stvorili efikasniji i produktivniji sistem. Voleo bih da budemo uspešna i ponosna zemlja u kojoj mladi teže da ostanu, dokažu se i grade svoju budućnost.

Šta bi poručio sagovornici?

Da kada neko misli da ne može više – da zna da sigurno može, i kada misli da ne može bolje – da zna da uvek može i mora bolje.


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

Intervju: Tijana Ćirović

Intervju: Tijana Ćirović


Pravo vrednovanje rada i znanja

U Srbiji sam se školovala i Srbija je ulagala u mene, pa sam spremna da to i uzvratim time što ću ostati ovde da primenim naučeno

Tijana Ćirović je završila farmaciju na Fakultetu medicinskih nauka Univerziteta u Kragujevcu. Prošle godine u indeks je zabeležila i oznaku – student generacije. Od ove godine je podmladak Hemofarma.

"VREME": Koliko stipendija pomaže tokom školovanja?

TIJANA ĆIROVIĆ: Stipendija u velikoj meri pomaže tokom studiranja, kako u moralnom tako i u finansijskom smislu, što izuzetno pozitivno utiče na motivaciju studenta.

Prva stipendija mi je bila naročito draga, ali sam i nju, kao i svaku narednu, usmerila na razne vidove dodatnog obrazovanja.

Da li ti je ova pomoć bila motiv da budeš bolja i nadalje ispunjavaš uslove za konkurs?

Naravno da jeste. Stipendija mi je pružala osećaj sigurnosti i podsticala me da istrajem na svom putu obrazovanja. Zahvalna sam Fondaciji Hemofarm što je prepoznala potrebu da se rad i znanje vrednuju na pravi način i time bila oslonac velikom broju studenata tokom školovanja.

Šta prepoznaješ kao najveći problem studenata u Srbiji?

Teško je navesti jedan univerzalni problem, ali mislim da je bitno da studenti budu svesni da je svako kovač svoje sreće to jest uspeha u ovom kontekstu, bez obzira na kakve probleme nailazi tokom studiranja.

Gde želiš da gradiš svoju budućnost?

Svoju budućnost želim da gradim u Srbiji i nadam se i verujem da će postojati realni uslovi za tako nešto. U Srbiji sam se školovala i Srbija je ulagala u mene, pa sam spremna da to i uzvratim time što ću ostati ovde da primenim naučeno.

Šta bi poručila sagovorniku?

Poručila bih mu da mi je drago što je uspeo da u Srbiji ostvari svoj potencijal i primeni svoje znanje i sposobnosti. Iskoristila bih ovu priliku da mu poželim puno uspeha.