<< VESTI | | 02.07.2015 23:32

 

Stejt department o ljudskim pravima u Srbiji

Diskriminacija manjina, uznemiravanje kritičara vlasti, korupcija u zdravstvu, obrazovanju i u više organa vlasti. Smena sudije u slučaju Mišković ugrožava nezavisnost sudstva

Američki Stejt department objavio je izveštaj o stanju ljudskih prava u svetu u 2014. godini prema kome se za Srbiju konstatuje da se najozbiljnija kršenja ljudskih prava odnose na diskriminaciju i socijalno nasilje protiv pripadnika manjinskih grupa, posebno Roma. Korupcija u zdravstvu, obrazovanju i više grana vlasti, uključujući policiju, i neefikasan sudski sistem koji je rezultirao dugim i odloženim suđenjima i dugim periodima pritvoru pre suđenja takođe negativno utiče na pristup građana pravdi.Ukazuje se i na loš tretman zatvorenika.

Sud generalno dužan po zakonu da postupa hitno prilikom odlučivanja o pritvoru pre suđenja. Ustav i zakon ograničili su dužinu pritvora pred suđenje na šest meseci, ali ne postoji zakonska granica za pritvor kada počne suđenje. Takođe, ne postoji zakonska granica za pritvor tokom žalbenog postupka. Zbog neefikasnosti sudskih postupaka, često se dešavalo produženje perioda pre početka suđenja, koja su, kad su jednom počela, trajala dugo.

Slučaj sudije u "slučaju Mišković" i nezavisnost sudstva

U odeljku e – Uskraćivanje fer javnog suđenja (e. Denial of Fair Public Trial) u izveštaju Stejt dpartmenta se konstatuje da je ustavni sud je nastavio da se bavi problemom dugotrajnog pritvora u svojim odlukama. Na kraju 2013. godine, sud je presudio da produženje pritvora bivšem ministru privatizacije bilo neustavno. Kao i u drugim ranijim slučajevima, uključujući slučaj predsednika Delta Holdinga Miroslava Miškovića, sud je zaključio da nema dovoljno dokaza da se opravda produženje njegovog pritvora. Takav pritvor u suprotnosti je sa dobro utvrđenom praksom Evropskog suda za ljudska prava po ovom pitanju, da pritvor ne sme biti samo zakonit, već i razuman i neophodan. Nije bilo izveštaja o slučajevima u kojima istražni pritvor prekoračio maksimalnu kaznu zbog navodnog zločina.

Zakon dozvoljava neograničen pritvor zatvorenika koji su smatra opasnost za javnost zbog mentalne bolesti. Ustav predviđa nezavisno sudstvo, ali su sudovi i dalje podložno korupciji i političkom uticaju.

U decembru 2013. godine predsedavajući sudija na suđenju za korupciju predsedniku Delta Holdinga Miroslavu Miškovići nije ponovo imenovan kao glavni sudija Specijalnog suda za organizovani kriminal. To se dogodilo ubrzo nakon što je predsedavajući sudija doneo presudu u vezi sa uslovima za Miškovića kauciju. Predsedavajući sudija je naveo da je, dve nedelje pre isteka njegove glavne sudijske funkcije i odmah nakon što je doneo odluku o kauciji, on je pozvan u sud u subotu uveče i da mu je njemu nadređeni sudija (supervisory judge) rekao da promeni svoju odluku, ili da će biti uklonjen sudijske funkcije (judgeship) i njegovo sudske predsedničke funkcije (court presidency). Nadzorni sudija je nakon toga pokrenuo disciplinske prijave protiv njega, navodno zbog neprimerenog kontaktima sa novinarima. Međunarodni eksperti, kao i srpske sudije i tužioci, su komentarisali da će ovaj slučaj ugroziti nezavisnost sudstva, kaže se u izveštaju Stejt departmenta.

Maltretiranje novinara i pritisak na njih da se podvrgnu samo-cenzuri je takođe veliki problem.

Pominje se još vladina cenzura interneta i ometanja privatne komunikacije; uznemiravanje onih koji se zalažu za ljudskih prava, kao i grupa i pojedinaca koji kritikuju vlasti; nedostatak trajnih rešenja za veliki broj raseljenih lica; izborne nepravilnosti; društveno i porodično nasilje nad ženama, decom i osobama sa invaliditetom; trgovina ljudima; maltretiranje lezbejskih, gej, biseksualnih i transrodnih (LGBT) grupa i pojedinaca.

Vlada je preduzela korake da goni zvaničnike, kako u policiji i drugim mestima u vladi, kada se u javnosti pojavi obaveštenje o takvim zloupotrebama. Ipak, mnogi posmatrači veruju da brojne slučajevi korupcije, policijskog maltretiranja i drugih zloupotreba nisu prijavljeni i da ostaju nekažnjeni.

Takođe se navodi, da vlada saradjuje sa UNHCR-om u obezbeđenju zaštite i pomoći interno raseljenim licima, izbeglicama, tražiocima azila, apatridima i drugim osobama.

Nezaštićeni radnici

Vlada sa različitim uspehom štiti zaposlene. U Inspekciji rada zaposleno je 250 inspektora koji su bili odgovorni za bezbednost i zdravlje radnika. Zemlja ima 331.730 registrovanih preduzeća, što znači da jedan inspektor mora da pokrije 1.330 preduzeća. U 2013. u Inspekciji rada završeno 16.108 inspekcija koje se odnose na bezbednost i zdravlje skoro 270.000 radnika. Od ovog broja, 1.146 inspekcija je bilo u vezi sa povredama na radnom mestu, uključujući i 24 slučajeva u kojima je zaposleni odmah umro i 11 slučajeva u kojima je zbog teške povrede eventualno nastupila smrt zaposlenih.

(Izvor: SERBIA 2014 HUMAN RIGHTS REPORT EXECUTIVE SUMMARY

Videti takođe: Bureau of Democracy, Human Rights and LaborCountry Reports on Human Rights Practices for 2014)


 

10.200 zatvorenika

U maju lokalni mediji su izvestili da je bilo oko 10.200 zatvorenika u državi. Maksimalni kapacitet zatvora u zemlji je procenjen na 9.000 (porast prijavljenih kapaciteta od 6.500 u 2013. godini).

Žene čine oko 3 odsto zatvorske populacije, dok maloletnici čine 1 posto.

Nedostajala je pravilna separacija mlade i odrasle populacije u vaspitno-popravni domu u Valjevu, a bilo je izveštaja o mešanju mladih i odraslih na drugim mestima, iako je to bilo protiv zakona.

Nije bilo dokaza da su vlasti dozvolile mešanje muške i ženske zatvorske populacije. Zatvorski uslovi nisu se razlikovali po polu.

Zatvorski uslovi, međutim, variraju u velikoj meri između objekata.

Stražari su bili slabo obučeni za pravilno postupanje sa zatvorenicima.

Tokom 2013. godine prijavljeno je da je devetoro ljudi umrlo u pritvoru. Informacija o uzrocima tih smrti nije bila dostupna.


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

Kosovo: diskriminacija manjina, ograničavanje bogosluženja SPC

Kada je u pitanju Kosovo kao najvažniji problem navode se "akcije na blokiranju normalizacije, uključujući uspostavljanje blokada puteva u Mitrovici/Severnoj Mitrovici od strane zvaničnika lokalnih Srba na Kosovu, i ograničavanja prava kao što su sloboda kretanja i sloboda bogosluženja hodočasnicima Srpske pravoslavne crkve".

Kao druga zabrinjavajuća oblast na Kosovu konstatuje se diskriminacija i nasilje protiv pripadnika etničkih manjina, osoba sa invaliditetom i pripadnika LGBT zajednice.

Sledi nasilje nad ženama, a probleme predstavljaju i izveštaji o lošem policijskom tretmanu zatvorenika, lošem stanju, korupciji i protekciji u zatvorima, dug istražni pritvor i neefikasnost sudstva, zastrašivanje medija od strane javnih službenika i kriminalnih elemenata, ograničenje verskih sloboda i vandalizam nad verskom imovinom, ograničeni napredak u povratku raseljenih osoba njihovim kućama, korucpija u vladi, trgovina ljudima, loši uslovi u duševnim bolnicama, sporadične etničke tenzije i angažovanje dece za rad u neformalnom sektoru.

Kosovska vlada je, kako se navodi, preduzela korake da procesuira i kazni zvaninčnike koji su počinili zloupotrebe u javnim službama ili drugim vladinim delovima, ali mnogi veruju da su viši funkcioneri umešani u korupciju nekažnjeni.

***

Stejt department ukazuje da se dijalog Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa uz posredovanje EU nastavlja u Briselu, dodajući da su "administrativne strukture severa Kosova delimično integrisane u nacionalnu administraciju", a da su nerešeni sporazumi o Zajednici srpskih opština, o telekomunikacijama i integraciji pravosudnog sektora

Interno raseljena lica

Zakon predviđa zaštitu interno raseljenih lica u skladu sa vodećim principima UN o internoj raseljenosti, ali implementacija nije uspela u nekim oblastima zbog birokratske nedoslednosti.

Prema zvaničnim statističkim podacima srpskg Komesarijata za izbeglice i migracije (SCRM), 204.049 raseljena lica sa Kosova boravili su u zemlji - uglavnom Srbi, Crnogorci, Romi, Egipćani, Aškalije, Goranci i Bošnjaci koji su napustili Kosovo kao rezultat rata 1998-99.

Oko 80 odsto njih boravi u urbanim područjima. Prema podacima UNHCR-a, više od 90.000 njih su bili izuzetno ranjivi i potrebna im je pomoć.

Centar za monitoring internog raseljavanja je izvestio da su mnogi živeli u neadekvatnim stanovima i bilo nezaposleni.

Romi su najveća etnička manjinska grupa u populaciji raseljenih lica. Bilo je oko 21.000 zvanično registrovanih raseljenih romskih lica, ali UNHCR je procenio da je 40.000 do 45.000 raseljenih Roma živelo u zemlji, od kojih mnogi nisu imali lična dokumenta potrebna da se registruje njihov status.

Dok neki raseljeni Romi žive u kolektivnim od vlada podržanim centrima, životni uslovi za Rome (i lokalno i raseljena lica) generalno su bili ekstremno siromašni. Lokalne opštine često nisu voljne da im obezbede smeštaj.