foto: ap
MENTALITET POBEDNIKA: Mlada reprezentacija Srbije u fudbalu

Mundijalito – Svetsko prvenstvo za fudbalere do 20 godina >

Srbi iz Treće zemlje

Na drugom kraju sveta, u neposrednoj blizini lokacija na kojima je snimana trilogija "Gospodar prstenova", mladi fudbaleri Srbije postali su gospodari planete u svojoj kategoriji pobedivši u nezaboravnom finalu Brazil, ali i sopstvene predrasude

Kada je pre dvadesetak dana avion sa našim mladim fudbalerima poleteo ka Novom Zelandu, poneo je "tovar" vredan tačno 24 miliona i 760.000 evra. Toliko je, prema specijalizovanom i izuzetno pouzdanom sajtu Transfermarket, vredela reprezentacija Srbije. U povratku, od "viška prtljaga" imali su samo pehar koji se dodeljuje svetskim prvacima u uzrastu do 20 godina, ali se procenjuje da je naša ekspedicija vredela bar tri puta više. I to nije naša subjektivna procena (nama ti momci vrede kao zbir najlepših životnih trenutaka kojima su nas obilato častili), nego prosta zakonitost tržišta.

PRVI FUDBALERI NA BALKONU: U neposrednoj blizini "Treće zemlje", lokacija na kojima je snimana filmska trilogija "Gospodar prstenova", naši mladići su iskopali i doneli u Srbiju trofej kakav ova zemlja nikad nije videla – pehar i titulu svetskih omladinskih prvaka u fudbalu. Mnogi su bili sumnjičavi prema njima, ispraćeni su sa skepsom, a pre finala sa Brazilom govorilo se kako nemamo šanse jer nam nedostaje nekoliko godina igranja na plažama i genetska struktura koja se stiče samo u favelama oko Sao Paula. Skeptici nisu ni bili svesni kakvu ekspediciju smo poslali u novozelandsku "Treću zemlju". A da bi se to shvatilo, treba pogledati zabeleške Aleksandra Sarića, trenera golmana naše reprezentacije, koje je objavio na sajtu Mondo pre dramatičnog polufinala sa Malijem:

"Ovo smo nazvali pohodom – Bog svoje najteže misije dodeljuje svojim najboljim izabranicima. Krenuli smo na put dalek da postignemo nešto što nikome pre nije pošlo za rukom, da donesemo pehar svetskog prvaka u fudbalu u Srbiju. Na kraju sveta, u nepoznatoj zemlji, mi smo počeli da bijemo svoje bitke, da trpimo i da zadajemo udarce, ‘skupili’ smo se, zbili redove i guramo tako iz meča u meč. Baš nedavno sam gledao film o Argonautima, drevnoj družini koja se brodom Argo otisnula na kraj sveta (u to vreme) kako bi donela zlatno runo u Tesaliju. Cela priča neodoljivo podseća na našu misiju! Selektor Paunović okupio je ovu selekciju pre skoro tri godine nakon eliminacije u elitnoj grupi kvalifikacija za kadetsko Prvenstvo Evrope. Tom prilikom svima je predočen jasan cilj – čak im je na prvom zajedničkom sastanku pušten i film o ‘čileanskoj reprezentaciji’, koja se 1987. godine vratila sa peharom u tadašnju Jugoslaviju. Argonaute je okupio Jason, legitimni naslednik Tesalskog prestola kako bi povratio krunu, ono što mu je po nasleđu pripadalo, poveren mu je zadatak da iz Kolhide donese Zlatno runo. S obzirom na to da na tako dalek i opasan put Jason nije mogao poći sam, poveo je družinu koja je brojala oko 40 junaka. Ekspediciju na Novom Zelandu čini grupa od 36 ljudi i svi su već JUNACI. Selektirao ih je Veljko Paunović i vodi ih ka vrhu sveta. Svaki od Jasonovih saputnika posedovao je određena umeća – Herkul je bio neizmerno jak, Orfej majstor na liri, mogao je muzikom da uspava divlje zveri i zaustavi kamenje, Kastor odličan jahač…. Tako i ovi momci, svako ima svoje majstorstvo, jedni sa lakoćom sklanjaju loptu protivnicima, drugi umiruju udarce svojim šakama, treći su brzi, neki kao da imaju snajpere u nogama." Sad je valjda jasnije zašto su kapiten Rajković i njegovi saigrači prvi fudbaleri koji su se popeli na legendarni beogradski balkon na kome se pozdravljaju šampioni.

CENA USPEHA I PROMAŠAJA: A taj Predrag Rajković, golman Crvene zvezde, trenutno vredi dva i po miliona evra. Na tržištu i mnogo više, jer ovo je samo početna cena prilikom prodaje fudbalera. Na primer, poslednji veliki transfer kod nas bila je prodaja centarfora Partizana Petra Škuletića u januaru. On je bio procenjen na oko milion i po evra, ali moskovska Lokomotiva je za njega ponudila puna četiri miliona. A kad Rajkovića Zvezda bude prodavala (bojazan je da će to biti u narednih nekoliko nedelja) u klub iz Ljutice Bogdana stići će znatno manje, jer je golman u velikom procentu (priča se 20 odsto) vlasništvo menadžera, a čak 30 odsto ide na račun njegovog bivšeg kluba Jagodine.

A šta tek reći za "slučaj" Andrije Živkovića, po mnogim mišljenjima našeg najboljeg fudbalera na Svetskom prvenstvu? On je i pre Mondijalita bio naš najskuplji mladi fudbaler, procenjen na pet miliona evra. Sad vredi i mnogo više, za godinu dana – ko zna... Blago njegovom Partizanu, rekli bi neupućeni. A istina je poražavajuća, i obelodanio ju je potpredsednik ovog kluba Milorad Vučelić: bivša uprava Partizana prošlog leta sklopila je posao sa Investicionim fondom Pinija Zahavija i prodala mu Andriju Živkovića za milion i po evra i procenat od sledećeg transfera. "Ima tu još začkoljica, kao što su penali koje bismo morali da platimo ako ga zadržimo ovog leta. U ugovoru se pominju i pojedini klubovi u koje bi Živković mogao pod ‘određenim’ uslovima: Benfika, Apolon", dodaje Vučelić. Ispada da bi Partizan od ovog fudbalera zaradio i mnogo manje od milion i po evra ako bi ga zadržao još jednu sezonu.

U inostranstvu već igra strelac pobedonosnog gola u finalnoj utakmici. Nemanja Maksimović je u kazahstanskoj Astani u koju je prešao iz slovenačkog Domžala za čak dva miliona evra. Interesantno je da je iz istog tog Domžala zimus Crvena zvezda dovela centarfora Džošuu Parkera, ali nije dala nikakav novac za njegov prelazak.

I zvanično treći fudbaler ovog svetskog prvenstva Sergej Milinković-Savić je uveliko van domašaja naših mešetara. On je prošlog leta prešao (bez nadoknade) iz Vojvodine u belgijski Genk, a sada mu je tržišna cena tri miliona evra. Novosadski prvoligaš bi mogao da nešto zaradi ako odluči da proda članove ove reprezentacije Mijata Gaćinovića (procenjen na 2,2 miliona) i Srđana Babića (1,5 miliona). Mogao bi da zaradi – da i Vojvodina odavno nije prodala prava na ove fudbalere jednom investicionom fondu iz Švajcarske za ukupno 1,4 miliona. To je potvrdio predsednik kluba Zoran Šćepanović.

Srbija nije otišla na Mondijalito kao sirotinja ili autsajder. Naprotiv, naša reprezentacija je pre početka takmičenja bila treća najskuplja ekipa. Cenjeniji od naših momaka bili su samo fudbaleri Brazila (ukupno 38 miliona evra) i Nemačke (30 miliona). Iza "orlića" bili su timovi Urugvaja (17 miliona), Ukrajine (12) i svi ostali. Među njima i Mali, ekipa koju smo dvaput pobedili u dramatičnim mečevima, i koja je, na kraju, zauzela treće mesto. Vrednost fudbalera Malija je samo dva i po miliona evra, a njihov protivnik Senegal, koga su pobedili u borbi za treće mesto, još je jeftiniji – 185.000.

Ove dve afričke reprezentacije napravile su prijatno iznenađenje kako igrom tako i plasmanom. Mada su Afrikanci ranije imali i više uspeha, pa je tako Gana jednom bila svetski U-20 prvak, a Nigerija dva puta finalista. Problem je jedino što su mnogi sumnjali u krštenice igrača sa Crnog kontinenta, govorilo se da je većina znatno starija od 20 godina. Sumnjalo se čak i u godište nekadašnje zvezde Partizana, Nigerijca Tariba Vesta. U klubu su tvrdili da ima 28 godina, a pričalo se da, u stvari, ima čak 40!

Kao što su uspesi Afrikanaca imali neku "sistemsku grešku", jer nijedna od tih reprezentacija kasnije nije uradila bogzna šta na svetskim šampionatima (najviši domet je četvrtfinale Gane), tako je odavno primećena slična greška i što se tiče naših mladih fudbalera. Verujemo da su Paunovićevi momci drugačiji, i da će njihovi putevi biti različiti od onih na koje smo već navikli.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST