Makedonija >

Krah etničkog romantizma

U nekim razmišljanjima o poslednjim događajima ne samo u Makedoniji već i na jugu Srbije, čuje se kako albanska strana navodno pokušava da uhvati "poslednji voz" za celovitije rešavanje sopstvenog pitanja i da radikalizacijom prilika na terenu stigne, eventualno, do nekog novog Dejtona

VOLIMO TE OTADŽBINO NAŠA: Demonstracije Albanaca u Skoplju

Vest da je makedonska vojska prošlog ponedeljka ušla u selo Tanuševci na severnoj granici prema SRJ u delu prema Kosovu dočekana je u Skoplju sa prilično pomešanim osećanjima. S neskrivenom dozom ponosa deo medija konstatovao je da se makedonska zastava ponovo vije u ovom zabitom selu čiji su žitelji donedavno bili poznati isključivo po dobrom krompiru koji je stizao do skopskih pijaca. S izvesnom dozom podrugljivosti drugi deo medija podsećao je sopstvenu vlast da joj je bilo potrebno gotovo punih mesec dana da povrati kontrolu nad ovim pograničnim selom. Onima iz vlasti (pre svega iz VMRO-a) koji su do pre nekoliko godina sanjali da jedan od narednih partijskih kongresa drže u "oslobođenom" Solunu, prigovoreno je da previše sporo osvajaju i oslobađaju sopstvenu teritoriju i nekako nevoljno kreću ka Tanuševcima.

Bilo je i onih koji su, pozivajući se na "pouzdane izvore i senzacionalna otkrića", tvrdili čak kako u ovom slučaju ništa nije bilo slučajno – po njima, makedonske vlasti su pre godinu dana namerno povukle rezervni sastav iz okoline ovog sela i navodno prećutno dopustile da se u Tanuševcima obučavaju ekstremisti za dejstva po jugu Srbije. "Pretrenirani" teroristi počeli su kasnije da ubijaju i makedonske policajce. Portparol makedonskog ministarstva unutrašnjih poslova porekao je osnovanost ovakvih optužbi i slikovito konstatovao da u Makedoniji nema centara za obuku i trenera. "Ima samo igrača", tvrdio je on.

ZANETI PLANOVIMA: Šta god da je od svega toga tačno i koliko god svi ovi događaji služili za unutarmakedonska trvenja vlasti i opozicije, zbivanja oko (narodski rečeno) "tanuševačke vukojebine" dovukla su proteklih dana u Skoplje izveštače najuticajnih svetskih medija, kojima se verovatno učinilo da je došao red i na konačna balkanska teritorijalna potkusurivanja. Pre nego što je makedonska zastava ponovo pobodena na ulazu u ovo selo, do Tanuševaca se sa makedonske strane probio jedino novinar CNN-a koga je do lokalnih brda otpratio lično savetnik predsednika države za nacionalnu bezbednost. Svim ostalim novinarima rečeno je da put nije bezbedan i putovanje ka zoni sukoba obično se završavalo na "ček-pointu" u selu Pobožje na obroncima skopske Crne Gore. Meštani Pobožja, koji dane provode uz pivo ispred seoske prodavnice, brojeći borna vozila i džipove koje odlaze uzbrdo ili jure nizbrdo, tvrde da su donedavno Albanci iz Tanuševaca redovno silazili u ovo selo. U Pobožju su kupovali mnogo toga jer im je bilo jeftinije, a vlasnik lokalne prodavnice (sada mobilisan) davao im je robu i na veresiju. I nikada se nije dogodilo da ga neko prevari. "Ti što su svraćali i pazarili kod nas sigurno ne pucaju na makedonsku policiju. Priča se da ih oni što su u uniformama došli sa Kosova sada drže kao taoce", kaže Marina, ćerka vlasnika lokalne prodavnice.

O tome ko i s kojim ciljem puca na severnoj makedonskoj granici po Skoplju se ispredaju različite teorije. Neki od onih za koje bi se moglo reći da su upućeni tvrde da je reč o ljudima koje je svojevremeno upravo KFOR (za svoje potrebe) obučavao kako se ratuje. Njima se kasnije učinilo da će preko oružja i nekadašnjih saveznika zaokružiti "albanske teritorije" jer, zaneti svojim planovima, nisu primetili kako se stvari u regionu polako menjaju. U ime ljudi iz šume, preko italijanske "Republike" oglasio se izvesni Fazli Veliju, koga makedonska policija traži zbog nespretnog rukovanja bombama u više navrata po gradovima zapadne Makedonije. Veliju je sebe predstavio kao lidera "oslobodilačke narodne armije" (očigledno nastavljača revolucionarnih puteva i metoda UČK-a) i tvrdio kako niko nije više lud da sniva snove o Velikoj Albaniji. "Mi želimo da održimo integritet Makedonije, čak više i od samih Makedonaca, naravno ako makedonska nacija zaista postoji", izjavio je ovaj čovek sa poternice, primetivši takođe da Albanaca u Makedoniji ima duplo više od zvaničnih 23 odsto. Veliju je poručio da se ONA bori za prestanak diskriminacije Albanaca i njihov jednak status sa Makedoncima (status državotvornog naroda), do čega se može doći samo promenom ustava i federalizacijom ove države. Čelnici opozicionog PDP-a izjavili su da se njihovi politički ciljevi ni po čemu ne razlikuju od političkih stavova ljudi pod oružjem. Još tvrđu podršku stavovima ONA-e izrazila je u međuvremenu i novoosnovana stranka Albanaca iz Makedonije Nacionalna demokratska partija, koja okuplja najradikalnije zagovornike federalizacije Makedonije i čiju pojavu neki listovi u Skoplju sasvim otvoreno opisuju i kao pokušaj "institucionalizacije terorizma".

MIRNA PODRŠKA TERORISTIMA: Strane diplomate i novinari u Skoplju ipak najviše osluškuju kako se o Tanuševcima izjašnjava bivši radikal među Albancima a sada čovek iz vlasti Arben Džaferi, lider DPA-e. Za razliku od svojih sunarodnika koji su u opoziciji, Džaferi i potpredsednik DPA-e Menduh Tači prvi su shvatili (možda i zbog redovnih diplomatskih kontakata) da bi rafali iz Tanuševaca i nove žrtve u Makedoniji veoma brzo mogli žestoko da se okrenu protiv samih Albanaca i njihove političke elite i, pretvore ih iz dosadašnjih "miljenika" u "loše momke" na Balkanu. Džaferi je zato snažno podržao teritorijalni integritet Makedonije, osudio ekstremiste i upotrebu oružja, i prošlog utorka u centru Skoplja organizovao "marš mira i pravde". Na prvi pogled, desetak hiljada učesnika ovog skupa prošetalo je skopskim ulicama sa porukom koja bi se otprilike mogla svesti na ono – "volimo te, otadžbino, naša" i "nismo teroristi". Neki od učesnika, uglavnom srednjoškolci, priznali su novinarima da u potpunosti podržavaju političke zahteve ljudi iz ONA-e, od kojih se Džaferi inače ograđuje, a koje najveći deo makedonskih medija naziva upravo teroristima.

Prvobitan plan bio je izgleda da se prođe i pored američke ambasade, ali se sve završilo mirnom šetnjom do zgrade vlade u kojoj sede i Džaferijevi ministri. Neki američki novinari tvrdili su kako je organizatorima skupa ljubazno preporučeno (od strane američkih diplomata) da ne prolaze pored američke ambasade u Skoplju, oko koje se ovih dana podiže nova, ko zna već koja zaštitna ograda. Veče uoči ovog marša, specijalni izaslanik SAD-a za vojnu stabilnost na Balkanu Džejms Perdju razgovarao je sa grupom makedonskih novinara i navodno im ispričao kako je sa pravljenjem novih i rasturanjem postojećih država na Balkanu završeno. Perdju je poručio da se grupi ekstremista i kriminalaca neće dozvoliti da destabilizuju čitav region. Neki od novinara tvrde da su američkog diplomatu upozorili kako je osnivački kongres nove partije Albanaca u Makedoniji, one koja otvoreno podržava ekstremiste, održan uz upadljivo mahanje američkom zastavom.

Sam Arben Džaferi izlaz iz trenutne situacije i smirivanje stanja u regionu vidi na dva načina – u ubrzanom približavanju Makedonije zapadnoevropskim institucijama i vrednostima i u konačnoj nezavisnosti Kosova. Po rečima lidera DPA-e, samo nezavisno Kosovo sa svojim institucijama može da preuzme odgovornost i brigu o granicima i prestane da bude razlog za novo traumatizovanje regiona.

FEDERALIZACIJOM DO ETNIČKOG ČIŠĆENJA: Nekadašnji makedonski ministar unutrašnjih, a zatim i spoljnih poslova (trenutno profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Skoplju) Ljubomir Frčkovski odlučno se suprotstavlja ovakom viđenju stvari lidera Albanaca u Makedoniji. U razgovoru za "Vreme" Frčkovski ističe da se na etnički gotovo čistom Kosovu teško naziru stabilne institucije, baš kao i u Albaniji, koja takođe ne kontroliše sopstvene granice. Nezavisno Kosovo u tom smislu ne bi mnogo promenilo stvari s obzirom na to da je tamo organizovani kriminal neuporedivo organizovaniji od bilo kakvih ozbiljnih institucija za čiju izgradnju nikakvu prepreku ne predstavlja sadašnji status Kosova niti stav međunarodne zajednice. Kao dokaz da Albanci u Makedoniji žive u najstabilnijim uslovima, Frčkovski pominje i činjenicu da za vreme totalnog haosa u Albaniji pre nekoliko godina, kao i za vreme rata na Kosovu, u Makedonji nije bilo nikakvih incidenata i sukoba.

"Ne tvrdim da na nivou etničkog romantizma kod nekih ljudi projekat velike Albanije još nije napušten. Ali ekstremisti koji sada prave nevolje na granicama nisu u stanju da naprave ni malu Albaniju, a kamoli nešto više. Oni, doduše, mogu da naprave haos i dosta nevolja, i zato im se ne sme ostaviti previše prostora", kaže Frčkovski. Po mišljenju našeg sagovornika, pravi interes Albanaca iz Makedonije svakako nije da dospeju u podređen položaj u odnosu na svoje sunarodnike sa Kosova, jer bi time izgubili značajne poslove, profte i prednosti koje sada imaju. "Retorika, solidarnost i ono što se vidi na površini je jedno, ali stvarni interesi nešto su sasvim drugo", kaže Frčkovski, inače žestok protivnik ideje o federalizaciji Makedonije. Federalizacija tako malog prostora kao što je makedonski neminovno bi, po njegovim rečima, vodila etničkom čišćenju. Umesto toga, neophodno je izgraditi državu sa etnički neutralnom ali efkasnom i sposobnom administracijom.

U nekim razmišljanjima o poslednjim događajima ne samo u Makedoniji već i na jugu Srbije, čuje se kako albanska strana navodno pokušava da uhvati "poslednji voz" za celovitije rešavanje sopstvenog pitanja i da radikalizacijom prilika na terenu stigne, eventualno, do nekog novog Dejtona. U prilog ovoj tezi pominje se i najava da ovih dana u Skoplje stiže i "dejtonista" Kristofer Hil. Protiv ove teze govori očigledna istina da je i onaj prvi Dejton u mnogo čemu ostao nedorečen i maglovit.

U međuvremenu, makedonska vojska i policija nastoje da pobodu državne zastave u još nekim selima prema Kumanovu, gradu u kome je ne tako davno potpisan sporazum po kome niko više ne bi smeo da tek tako šeta po granicama i nosi oružje. Radikalniji među Albancima nameravaju da u sredu 14. marta (kada ovaj tekst odlazi u štampu) u znak protesta "protiv državnog terora" organizuju novi miting u Tetovu, u kome ovih dana na prvom proletnjem suncu mladi Albanci i Makedonci, odvojeno ali sinhronizovano, okupiraju svoje etnički čiste kafće i posmatraju gotovo nestvaran prizor – paraglajdere koji se motaju po snežnim vrhovima Šare. U maju sledi i novi popis stanovništva za koji se mnogi u Makedoniji već sada spremaju kao za pravi međunacionalni derbi meč. Fudbalski "derbi" između "Vardara" i "Sloge", odigran prošle nedelje na Čairu, delu Skoplja gde uglavnom žive Albanci, prošao je mirno. Sudeći po broju kamera vodećih svetskih TV stanica iza gola, izgledalo je kao da se igra fnale svetskog prvenstva u fudbalu. Sudeći po broju bornih i oklopnih vozila parkiranih kraj aut linije, bilo je očito da je u pitanju nešto sasvim drugo.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST