Forum »Vremena« >

Mala matura – Završni ispit za reformu prosvete

Nedeljnik "Vreme" organizovao je u utorak 26. novembra tribinu "Nevolje sa malom maturom – završni ispit za reformu prosvete". Kroz prizmu tog problema domaćeg školskog sistema ponuđen je presek ključnih teškoća i izazova reforme obrazovanja

Nedavnom odlukom Ministarstva prosvete, završni ispit za učenike osnovnih škola ove godine će se sastojati od tri testa: matematike, maternjeg jezika i opšteg testa znanja. Bodovi na završnom ispitu u osnovnom obrazovanju i vaspitanju za školsku 2013/14. godinu, prema predlogu ministra Jovanovića raspodeliće se na sledeći način – na testu iz srpskog, odnosno maternjeg jezika moguće je ostvariti maksimalno 16 bodova, na testu iz matematike takođe 16 bodova, a na kombinovanom testu učenici mogu dobiti maksimalno 8 bodova.

Učenicima će početkom 2014. godine biti dostupne i zbirke zadataka – sa model zadacima, kojima mogu da provere stečena znanja i veštine, u skladu sa standardima postignuća predviđenim Programom završnog ispita.

Tokom drugog polugodišta, učenici osmog razreda, kao i prethodnih godina, imaće probne testove, kao simulaciju završnog ispita u osnovnom obrazovanju i vaspitanju. Probni testovi neće biti ocenjivani, ali će ukazati i učenicima i nastavnicima na oblasti u kojima treba intenzivirati učenje i pripremu za polaganje završnog ispita u osnovnom obrazovanju i vaspitanju.

Ovom informacijom konačno je stavljena tačka na višemesečne spekulacije o tome kako će izgledati završni ispit za učenike osnovnih škola.

Nevolje sa malom maturom dobro su poznate, a posledice svega što se u protekloj godini desilo snosili su pre svega učenici, a zatim i nastavnici, roditelji i svi drugi činioci u procesu obrazovanja. Nedeljnik "Vreme" organizovao je u utorak 26. novembra tribinu, čiji je glavni cilj bio da okupi predstavnike tih činilaca i omogući dijalog u kom bi oni mogli da saslušaju jedni druge i eventualno dođu do procesa rešavanja koji bi bio zadovoljavajuć za sve. Kroz prizmu ovog jednog problema domaćeg školskog sistema ponuđen je presek ključnih teškoća i izazova reforme obrazovanja.

Neke od tema za razgovor bile su: zašto je reforma sistema završnih ispita kolabirala u poslednjem trenutku, pre nego što je dobila svoj konačan oblik; zašto je za treći test odabran onaj po uzoru na PISA, ako znamo da naša zemlja na ovom međunarodnom testiranju tradicionalno loše prolazi; kako posle letošnjeg skandala sa "curenjem" testova u javnost povratiti maturi težinu i relevantnost; kakva je budućnost sistema završnih ispita i kako će oni izgledati; da li reforma obrazovnog sistema traje predugo i zašto; kakve to posledice ostavlja na učenike i zašto njihova dobrobit nije uvek u centru reforme; gde su u celoj priči nastavnici i kakav je njihov položaj s obzirom na to da je na njima glavni teret sprovođenja reformi.


Tatjana Stojić, koordinator obrazovnih programa u Fondaciji za otvoreno društvo:
Veštine za život u XXI veku

Zašto testovi, zašto matura, zašto evaluacija i standardi? Veoma često čujemo povike u javnosti i pitanja roditelja i nekih nastavnika da li je završni ispit u interesu dece i roditelja? Da bismo odgovorili na ova pitanja, moramo da razumemo kontekst u kome se odvija obrazovanje u XXI veku. Obrazovanje nije u vakuumu, ne govorimo više o matematici koja funkcioniše sama za sebe, govorimo o globalnim procesima, evropskim procesima, te tako treba i posmatrati standarde i evaluacije škola.

Globalni kontekst je niz socijalnih i ekonomskih procesa, razvoja visokih tehnologija, povećane migracije, starenja stanovništva. Pred obrazovanje su postavljaju novi zahtevi, menja se struktura radnih mesta, javlja se potreba za većom prilagodljivošću, interdisciplinarnošću, inovativnošću i kreativnošću. U Srbiji kroz strategiju obrazovanja definišemo slične ciljeve: povećanje zaposlenosti, socijalnu koheziju, razvoj participacije… Srbija ima potrebu da bude konkurentna u privredi i da bude demokratska zemlja. Kako obrazovanje da doprinese razvoju društva? Tako što će pružiti znanja i veštine koji odgovaraju zahtevima tržišta rada. Kako podstaći participaciju? Tako što ćemo stimulisati atmosferu motivisanog učešća i nećemo tretirati učenika kao objekat, već kao subjekat i motivisati njegovu kreativnost i kritičko mišljenje, razvijati otvorenost prema drugim kulturama i toleranciju.

Ono što je ranije bila pismenost, danas je funkcionalna pismenost i kompetencija. To je suštinski zaokret. Znanje danas ne znači samo čitanje i pisanje već sposobnost razumevanja, analize, interpretacije, definisanje, postavljanja problema. OECD je napravio studiju u kojoj je pokušao da odgovori na pitanje koje su kompetencije potrebne za život u XXI veku. U velikom broju zemalja to su kompetencija za učenje, za interakciju i saradnju u heterogenoj grupi, za autonomno delovanje. Da li neko misli da naše škole u ovom trenutku mogu učenike sa osposobe za ove kompetencije? Srbija više nema vremena za odlaganje promena. Standardi, evaluacija i završni ispiti nam daju informaciju kakve kompetencije deca izvlače iz obrazovnog sistema. Nije pitanje da li nam trebaju standardi, evaluacija, završni ispit, već treba postaviti pitanje kako to uraditi profesionalno jer je u interesu dece, roditelja i društva u celini... Pre nego što konstatujemo da nam je loše obrazovanje, hajde da primetimo da pozitivnih promena ima.

Ljubiša Antonijević, pomoćnik ministra prosvete za osnovno obrazovanje:
Završni ispit je apsolutno potreban

Završni ispit je kao termin uveden 2009. godine i definisan je krovnim zakonom, a matura je proslava. Reforma završnog ispita je jedan deo posla u procesu reformisanja obrazovnog sistema. Naše najveće telo u oblasti obrazovanja, Nacionalni prosvetni savet, još je 2009. doneo obrazovne standarde za deset nastavnih predmeta, usvojeni su na sednici i na osnovu tih standarda predložen je koncept završnog ispita. Koncept je počeo da se razvija 2009. godine, a predviđeno je da se završi do 2013–2014. godine. Koncept ima tri faze, a kombinovani (treći) ispit predviđen je u završnoj fazi. Na kombinovanom testu proveravaće se znanje iz pet predmeta (fizika, hemija, istorija, biologija, geografija), biće oko dvadesetak ispita.

Imali smo probleme u organizaciji završnih ispita zbog provale testova. Međutim, u javnosti se pitanje bezbednosti održavanja završnih ispita pretvorilo u dilemu da li nam je uopšte potreban završni ispit. Apsolutno je potreban, on je mera vrednovanja sistema u jednoj zemlji – gde nam se nalaze učenici, šta znaju, a šta ne znaju. Te informacije se analiziraju u Zavodu za vrednovanje kvaliteta obrazovanja. Ovaj koncept postoji u mnogim drugim zemljama, kao što je i u mnogim drugim zemljama dolazilo do provale testova. Nemoguće je u eri interneta u potpunosti zaštititi tajnost testova, čak i u mnogo uređenijim zemljama. Nema dileme oko opravdanosti završnog ispita, stručna javnost je tu jasna. Ove godine, u završnoj fazi, uvodi se i kombinovani ispit iz pet predmeta. Od 2010. godine ozbiljno se priprema reforma završnog ispita, uložena su znatna sredstva iz različitih evropskih fondova, oko 11.000-12.000 nastavnika je prošlo obuku. Videćemo na kraju kakvi su efekti ovog posla, pustite nas da završimo. Stiče se utisak u javnosti da će reforma završnog ispita poremetiti sistem i školsku godinu. Ministarstvo svake godine objavljuje Zbirku zadataka za pripremu završnog ispita, kao pomoć đacima i roditeljima.


Zorana Lužanin, Nacionalni prosvetni savet:
Vratiti vaspitnu ulogu školi

Nacionalni prosvetni savet je telo koje ima 43 člana (od akademika do predstavnika stručne javnosti) i tamo je gotovo nemoguće doneti jednoglasnu odluku, oko mnogih pitanja se lome koplja. Oko završnog ispita to nije bio slučaj. Nacionalni prosvetni savet ima odgovornost da prati kvalitet obrazovanja. Mi godinama govorimo da nam je provera neophodna i da moramo da imamo uvid u to šta je tu dobro, a šta nije. Doneti su standardi kao preduslov za pravljenje završnih ispita. Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja je angažovao eksperte, koji su testirali oko 11.000 đaka. Ne smemo da posmatramo obrazovanje parcijalno, svako iz svog ugla. Usvajanje standarda je podizanje, a ne spuštanje lestvice. Nacionalni prosvetni savet je još u junu prošle godine počeo da razgovara o trećem ispitu, i bez obzira na to što se dogodilo sa "curenjem" ispita, doneli smo odluku da ne odustajemo od trećeg testa. Niko nije prozvan zbog toga što se dogodilo, ni deca, a ni roditelji koji su dozvolili takvo ponašanje, to je daleko veći problem. Ja sam majka deteta u osmom razredu, i mislim da imamo problem čuvene Gausove krive – imate i dobre i loše đake, sredina se ponaša na osnovu onoga što se forsira. Mi smo počeli da forsiramo loše. Deca su puštena kući, ali im niko nije rekao da je to što su uradili loše. Propuštena šansa da se vrati vaspitna uloga škole i to je bila suština našeg saopštenja.

Vaspitna uloga škole je zakazala, na primer, na probnim testovima za treći ispit nastavnici su pomagali deci. To je potpuno pogrešno i time se ništa ne dobija, niti deca niti škole. Moramo da vratimo vaspitnu ulogu škole, roditelji takođe treba da znaju koja su im prava i obaveze, jer ako previše štitimo decu, jednog dana ćemo platiti visoku cenu. Ocenjivanje je takođe jedan od velikih problema, koji ćemo teško ispraviti – čak ni na nastavničkim fakultetima u okviru studijskih programa ne postoji predmet ocenjivanje.


Dragica Pavlović, šefica tima za sprovođenje PISA testiranja:
Posvetiti se višim oblicima znanja

Sličnost između završnog ispita i PISA testa postoji, to su instrumenti za merenje kvaliteta znanja. Da se nadovežem na problem ocenjivanja. Završni ispit i PISA test pokazuju nam koliko naši učenici znaju kad rade isti test pod istim uslovima i kada se ocenjuju na isti način. To pokriva razlike lokalnog karaktera u ocenjivanju. Kod ocenjivanja u školama ima mnogo problema. Ono je najteže upravo zato što ne postoje jasno i precizno utvrđeni kriterijumi. Na završnim ispitima dobijate objektivnu ocenu kojom se kompenzuje problem nedostatka kriterijuma za ocenjivanje znanja. Postoji trend da prosečne ocene na kraju školske godine rastu iz godine u godinu, a završni ispit pokriva ove razlike i neobjektivnosti.

PISA je istraživanje, završni ispit je ispit. Ispit je određen našim obrazovnim sistemom, to je poslednja epizoda obrazovne serije koja traje osam godina. Od ulaska u školu učenici se spremaju za završni ispit. Učenici bi trebalo da budu oslobođeni nesigurnosti i treme koja proističe iz neznanja o tome šta će biti na završnom ispitu. Oni moraju da znaju šta će to biti, to je ono što su učili u školi. Završni ispit pokazuje koliko su uspeli i to ih kvalifikuje za dalje. PISA istraživanje je zasnovano na međunarodnim konsenzusima oko toga šta je važno u obrazovanju. To se unekoliko razlikuje od našeg sistema. Pre svega, u prvom planu PISA testa istražuju se funkcionalno znanje, veštine i sposobnosti primenjive u širokom spektru situacija, dok se naš obrazovni sistem bazira na akademskom znanju, koje se malo teže primenjuje van okvira učionice. Drugo, veći je akcenat na reproduktivnom znanju – ono što je rečeno u školi treba da se ponovi na kontrolnom ispitu. Obrazovni standardi i zakonska regulativa su nas podržali da se bavimo tzv. višim oblicima znanja i da malo izađemo iz okvira reproduktivnog znanja, da razvijamo kritičko mišljenje kod učenika. Da sami umeju da analiziraju, postave hipoteze, izaberu rešenje, dođu do zaključka i da mogu argumentovano o tome da govore.


Maja Stojanović, Građanske inicijative:
Školovani, ali ne i obrazovani

Najteže je napraviti reformu obrazovanja, jer su u nju uključeni skoro svi – deca, roditelji, nastavnici, direktori. Veoma malo ljudi u Srbiji nije uključeno u sistem obrazovanja i zato je ova oblast dugoročno najvažnija za demokratizaciju. Još od 2000. godine pričamo o reformi obrazovanja, a uvođenje funkcionalne pismenosti u naš sistem obrazovanja je prvi značajan korak. Veoma je važno da govorimo o tome, jer mladi ljudi danas nemaju minimum funkcionalne pismenosti. Većina prijava za posao nije pismena, "ne mogu" i "ne smem" pišu zajedno. S jedne strane, imamo dosta školovanih ljudi, ali nisam sigurna za obrazovane. Završni ispit i drugi testovi treba da pokažu koliko znanja dajemo deci.

Na sajtovima Nacionalnog prosvetnog saveta i Zavoda za vrednovanje kvaliteta ima mnogo informacija o tome kako ovaj proces teče. Kao što je rekla koleginica, retko ko to čita. Naučeni smo da imamo stav i mišljenje bez potrebnih informacija. Završni ispit je potreba svih nas, ne samo dece. Deca su na udaru, ali završni ispit je test i za roditelje i nastavnike. Važno je da znamo koliko su naša deca naučila u školi. Ono čemu se protivim su privatni časovi. U javnosti se mnogo govori o tome kako roditelji plaćaju časove za pripremu dece za završni ispit. Ukoliko deca uzimaju privatne časove da nauče nešto što je trebalo da uče svih osam godina, u startu se vidi da smo ozbiljno upropastili obrazovni sistem. Osim toga, ko uzima taj novac od dece, to su ti isti profesori koji time priznaju svoj neuspeh. Mladi ljudi ne bi trebalo da se plaše knjige, ne otvaraju je da "ne pokvare" korice. Moramo da učimo decu da kritički razmišljaju, da formiraju stavove i mišljenje tek kad prikupe dovoljno informacija, a ne da ih učimo da kampanjski reprodukuju znanje.


Sonja Stamenković, Inicijativa "I roditelji se pitaju":
Deca nisu kriva

Inicijativa "I roditelji se pitaju" pokrenuta je u novembru 2011, nacionalna je inicijativa i bazirana je na naučnim istraživanjima o uključenosti roditelja u obrazovni sistem u Zapadnoj Evropi. Inicijativa se implementira u opštini Zvezdara i pruža mogućnost roditeljima da saznaju kako mogu da se uključe u školski život i utiču na unapređenje obrazovnog sistema. Šta ovde vidim i čujem? I kao neko ko je devet godina rukovodio školom, vidim da deca i roditelji treba da shvate da imamo obrazovni sistem koji se oslanja na akademska znanja i da na kraju neće ispuniti očekivanja ni roditelja ni nastavnika jer sa njima nije rađeno na takav način da mogu da odgovore na ova pitanja. To je uprošćen zaključak, ali mi imamo realne problema kako da završni ispit bude u funkciji napredovanja škole i naše dece. Imala sam sreću da napravim razliku između naših i stranih nastavnika – mi naše nastavnike vrednujemo prema broju održanih časova, a oni po postignućima učenika i studenata, odakle su pošli i šta su postigli. Ovaj završni ispit mora tome da služi – da vidimo koliko smo mi bili dobri i da naša deca imaju bolja postignuća u budućnosti, i koje strategije treba da primenimo. Mi od dece ne možemo da očekujemo da budu sjajni ukoliko im nismo omogućili uslove za to.

Da li roditelji treba da se pitaju? Naravno, oni treba da budu aktivni participanti u tome kako da izgradimo atmosferu u kojoj naša deca napreduju. Da li pedagoške kolegijume u školama vode ljudi koji su stručni i vrhunski u svojoj profesiji ili ljudi koji su juče počeli da rade? Pedagoški kolegijum je jedno od najvažnijih tela u školi. Da li su roditelji prepoznati kao stvarno aktivni učesnici školskog života? Jesu, na papiru. Da li je završni ispit prepoznat kao dobrobit za škole? Jeste. U koliko škola danas imate subotnju pripremnu nastavu iz matematike? U velikom broju škola. Mi tako danas treba da posmatramo završni ispit, kao stvar koja pomaže unapređenje vaspitno-obrazovnog rada u našim školama. Hajde da pomognemo da deca budu dobra. Ona nisu kriva, mi ih nismo dovoljno podržali. Nastavnici nemaju dovoljno znanja i veština da objasne deci kako da odgovore na te zadatke.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST