TUNEL UČKA: Hrvatski dug za autoputeve je 4 milijarde evra, a iduće 2014. godine na naplatu dolazi 900 miliona evra kredita

 

Hrvatska prodaje autoputeve

Vlada Hrvatske dala je saglasnost da se autoputevi daju u koncesiju od 30 do 50 godina strateškom partneru koji bi naplaćivao putarine i preuzeo obavezu da ih održava

Hrvatska vlada je 4. jula dala saglasnost za model monetarizacije autoputeva. Kako javlja HRT savetnik za monetarizaciju je predložio da se autoputevi daju u koncesiju od 30 do 50 godina strateškom ulagaču koji bi ih održavao i naplaćivao putarinu. Reč je o koncesiji u dvema državnim kompanijama, Hrvatskim autocestama (HAC) i Autocesti Rijeka-Zagreb (ARZ), koje zajedno u nadležnosti imaju više od 1.200 kilometara autoputa.

Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš-Dončić procenjuje da se hrvatski autoputevi mogu prodati za 2,4 do 3,2 milijarde evra, mada naglašava da cena koju će hrvatska vlada dobiti za autoputeve zavisi od dužine koncesije

Hrvatski dug za autoputeve je 4 milijarde evra, a iduće 2014. godine na naplatu dolazi 6,6 milijardi kuna (oko 900 miliona evra) kredita.

Preliminarni razgovori s potencijalnim ponuđačima trebalo bi da budu završeni do kraja 2013. godine, a zaključivanje ove financijske transakcije očekuje se za 9 do 12 meseci, istaknuo je.

Poslovni savetnici hrvatske vlade su u pripremi modela monetarizacije primili 47 odgovora raznih investicijskih i penzionih fondova, građevinskih kompanija, pa i domaćih penzionih fondova, koji su zainteresovani za osnivanje konzorcijuma, i Vlada želi da i oni budu deo priče o monetarizaciji.

Riječki Novi list piše da interesovanje za ovu investiciju iskazuju neke od najvećih svetskih korporacija među kojima su Goldman Sachs, Barclays bank, J. P. Morgan i kineski China Machinery Engineering Corp (CMEC).

Svi navedeni, osim kineske kompanije, tražili su u poslednjih nekoliko meseci prijem u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture. Predstavnici kineskog CMEC-a jedini nisu došli u Hrvatsku, već je za njih u Kini održana posebna prezentacija strategije monetarizacije autoputeva tokom boravka nekoliko visokih hrvatskih izaslanstava u Kini, koje je vodio predsednik Povjerenstva za gospodarsku suradnju s NR Kinom i hrvatski ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić.

Hrvatski mediji konstatuju da u monetarizaciju autoputeva i Srbija i Slovenija. Novi list, na primer konstatuje da je kineska kompanija za izgradnju mostova i puteva ponudila 2,5 milijardi evra za finansiranje i izgradnju deonica autputa od Beograda do granice s Crnom Gorom, uz uslov da 40 posto radova izvode srbijanske, a 60 posto kineske firme, ali da bi Hrvatskoj ta opcija verovatno bila nepovoljnija, upravo zbog uobičajenog uslova Kine o zapošljavanju svojih kompanija u značajnom procentu.

Slovenačka državna kompanija DARS traži konsultanta za restrukturiranje duga, koji trenutno iznosi gotovo tri milijarde evra bez kamata i to samo za kredite pokrivene državnim jamstvima.

Princip za Hrvatsku je sličan, samo su brojke nešto drugačije, pa HAC i ARZ samo ove i sljedeće godine moraju platiti oko 7,1 milijardi kuna za kredite podignute proteklih godina, piše Novi list.

Na pitanje hoće li hrvatska vlada odmah otplatiti kredite HAC-a i Autoceste Rijeka-Zagreb koji su dosegli četiri milijarde evra, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić kazao je da će novac otići na otplatu javnog duga, jer se i koncesija vezuje uz to, ali da će se prvo otplaćivati krediti koje je država podigla uz najnepovoljnije uslove, odnosno najveće kamate. «Pa logično je da ćemo prvo vratiti kredit koji je podignut, primjerice, uz kamatu od 6,8 posto, a ne onaj koji su HAC ili ARZ podigli uz kamatu do dva posto», pojasnio je Hajdaš Dončić.

Koncesija izaziva kontroverze u hrvatskoj javnosti.

Pod naslovom Savjetnici za dužničko ropstvo. riječki Novi list je, na primer, 2. jula pisao: «Naravno, stvar s monetizacijom puno je složenija. Hrvatska je, kao po dobro smišljenom scenariju, zašla u slijepu ulicu. U sljedećih nekoliko godina, naime, inozemnim kreditorima moramo vratiti dvije milijarde eura kredita podignutih za izgradnju autocesta, a riječ je o svoti koju nije moguće namaknuti ubiranjem cestarine i trošarine od 60 lipa po litri goriva. Da stvar bude gora, najveći dio tog duga otpada na tri kratkoročna kredita koji su podizani 2008. i 2009. godine – 70 milijuna eura kod ZABA-e i po 100 milijuna eura kod Hypo banke i JP Morgana – a sva tri na naplatu dolaze odjednom, ove ili sljedeće godine.

Riječ je o kreditima koji su podizani u vrijeme kada je već izbila kriza, i kada je bilo posve jasno kako će kreditni balon i kod nas eksplodirati. Oni koji su potpisivali takve ugovore – u vrijeme mandata premijera Sanadera i njegova poslušnika Božidara Kalmete – znali su da kredite nećemo imati odakle vratiti...

Ili je možda stvar upravo u tome. Hrvatska je voljom svojih elita, koje neki analitičari stoga s pravom nazivaju kompradorskima, namjerno odvedena u dužničko ropstvo. Cestarinama Hrvatska godišnje uprihoduje manje od dvije milijarde kuna, a dobit je puno manja od tog iznosa. A tada je »monetizacija« autocesta – uz blagoslov Svjetske banke, MMF-a i financijskih institucija – doista jedini logičan izlaz, iako je zapravo riječ o prisilnom poslu iz kojeg će Hrvatska i njezini građani u svakom slučaju izaći kao gubitnici. Planiranim prihodom od oko tri milijarde eura nećemo vratiti ni sve dugove što ih imamo zbog izgradnje autocesta; samo dionica Zagreb-Split koštala nas je više od tri milijarde eura.

Kada sve to uzmemo u obzir jasno je kako je onaj tko je preuzimao takve financijske obveze odradio »prljavi« posao u interesu međunarodnog financijskog kapitala. Uz pomoć »domaćih izdajnika« međunarodni financijski kapital najprije nas je zadužio preko naših mogućnosti, da bi se sada došao naplatiti. Po istoj matrici kao i u drugim prezaduženim zemaljama Europe. I Grci ne mogu otplaćivati svoje dugove, pa je upravo u tijeku jedna od najvećih rasprodaja javnog bogatstva jedne zemlje u povijesti, u kojoj je moguće za razmjerno male novce steći ogromna prirodna i kulturna i druga bogatstva. Pri čemu uvijek valja imati na umu – što naši »neovisni« ekonomski analitičari u pravilu tendenciozno zaboravljaju – da nisu Grci sami sebi dodjeljivali goleme kredite, nego su ih dobivali od međunarodnih financijskih institucija, koje su im pritom i pomagale krivotvoriti financijske bilance. No dovoljno je poučan i naš primjer.

Kredite za autoceste koji su nam bili prevelik zalogaj dobivali smo od kreditora od kojih su neki, poput JP Morgana, i potencijalni investitori i budući koncesionari. Dok bi nas o monetizaciji trebali »savjetovati« i neki koji su i sami zainteresirani za koncesiju», piše Novi list.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---