ROSNJEFT: Posle integracije obuhvataće 2.800 benzinskih stanica i imaće preko 150.000 zaposlenih

Energetika – Rosnjeft preuzima TNK-BP >

Najveća naftna korporacija na svetu

Posle sporazuma o izgradnji gasovoda Severni i Južni tok, koji je ruski Gasprom sklopio sa najvećim energetskim kompanijama iz Nemačke, Francuske i Italije, a čime je označen početak nove ere u geopolitičkoj strukturi Evrope, druga najveća ruska državna kompanija, Rosnjeft, postala je glavni strateški partner britanske naftne kompanije Britiš petroleum. Time je na neki način zaokružena dominacija Ruske Federacije u oblasti energetike u Evropi

Ruska državna kompanija Rosnjeft preuzeće u roku od šest meseci 100 odsto akcija druge najveće privatne naftne kompanije u Rusiji, TNK-BP. Vrednost ovog preuzimanja iznosiće 61 milijardu dolara u novčanom ekvivalentu, a kada se sporazum konačno realizuje, u martu sledeće godine, Rosnjeft će postati najveća naftna kompanija na svetu.

Kompanija TNK-BP nastala je 2003. godine ujedinjavanjem naftnih aktiva ruskog konzorcijuma AAR sa ruskim aktivima britanskog Britiš petroleuma koji su postali akcionari ove kompanije na paritetnoj osnovi (konzorcijum AAR sastoji se od "Alfa grup" 25 odsto, Access Industries 12,5 odsto i "Renova" 12,5 odsto). Sa svojih pet rafinerija za preradu nafte u Rusiji i Ukrajini, prodajnom mrežom od 1500 benzinskih stanica i 50.000 zaposlenih, ona je druga po veličini privatna naftna kompanija u Rusiji, odmah posle Lukoila. U prvoj polovini 2012. godine eksploatacija nafte i gasa ove kompanije dostigla je 2,035 miliona barela dnevno, što znači da TNK-BP u ovom trenutku kontroliše više od 16 odsto ukupne eksploatacije nafte u Rusiji. Zato ova kompanija predstavlja vredan energetski resurs oko čijeg se preuzimanja, u senci diskusije u javnom prostoru, lome koplja najvećih svetskih igrača na polju energetike.

BESPREKORNO PARTNERSTVO: Ali zašto se onda ovaj vredan energetski resurs uopšte prodaje? Dobar deo ruske stručne javnosti smatra da je prodaja TNK-BP iznuđena zbog napornog spora akcionara koji je počeo još 2008. godine. Naime, ruski akcionari oličeni u konzorcijumu AAR protivili su se ograničenju međunarodne ekspanzije kompanije koje je navodno nametnuo Britiš petroleum, kao i visokim platama i kompenzacijama koje su dobijali rukovodioci iz Britanije. Mediji su već tada spekulisali da su se akcionari konzorcijuma AAR i rukovodstvo Britiš petroleuma toliko zasitili jedni drugih, "da su sanjali o što skorijem rastanku". Indikativno je to što je iste godine iz Rusije otpremljen tadašnji šef TNK-BP Robert Dadli koji će kasnije kao šef matičnog Britiš petroleuma imati ključnu ulogu u prodaji "ruske ruke" ove kompanije Rosnjeftu. Bivši direktor Britiš petroleuma u Rusiji, Džon Braun, koji se na tom mestu nalazio do 2007. godine, istakao je jednom prilikom da se unutar TNK-BP vodio "stalni partizanski rat između akcionara". Da je takvo stanje u drugoj najvećoj naftnoj privatnoj kompaniji u Rusiji neodrživo, najavio je i tadašnji premijer Rusije Vladimir Putin, koji je u junu 2008. godine u intervjuu za francuski "Mond" rekao da je "partnerstvo AAR i Britiš petroleuma u TNK-BP zasnovano na principu pariteta – besperspektivno".

Kulminacija ovih sukoba dostignuta je u maju ove godine kada je Mihail Fridman demonstrativno podneo ostavku na mesto predsednika Upravnog odbora i glavnog izvršnog direktora TNK-BR. Obrazlažući svoju ostavku, Fridman je za ruske medije rekao da je "saradnja sa BP potpuno iscrpljena i da više ne može da radi sa Britancima". Deo analitičara je procenio ostavku Fridmana kao pokušaj paralizovanja poslovanja kompanije, pošto je izbor novog direktora u uslovima takvog sukoba između akcionara skoro nerešiv problem.

Od tada se intenzivno vode pregovori oko različitih scenarija otkupa akcija TNK-BP. Spekulisalo se da će Britanci otkupiti udeo AAR ili obrnuto. Međutim, bilo je jasno da nijedna od dve strane nema dovoljno sredstava da preuzme akcije svojih dosadašnjih partnera. Britiš petroleum još se nije potpuno finansijski oporavio od neverovatnih kazni koje je morao da plati posle havarije u Meksičkom zalivu u maju 2010, dok konzorcijum AAR, prema navodima pojedinih medija "nije bio spreman na plaćanje takvih astronomskih iznosa".

PONUDA ROSNJEFTA: Konačno, u julu ove godine, Britiš petroleum najavljuje prodaju svog udela u TNK-BP. Tada se u trku, pored konzorcijuma AAR, koji je načelno razmatrao kupovinu samo 25 odsto akcija za sumu od sedam do deset milijardi dolara, prvi put otvoreno uključila i ruska državna naftna kompanija Rosnjeft, koja je poslala zvaničnu ponudu Britiš petroleumu o preuzimanju svih 50 odsto akcija ove kompanije. Sredinom septembra postalo je očigledno da su namere Rosnjefta ozbiljne jer se sporazum dogovarao sa predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom. S druge strane, Konzorcijum AAR bezuspešno je pokušavao da obezbedi sredstva da konkuriše Rosnjeftu, jer je većina banaka, koje bi ta sredstva mogla da im učine dostupnim, bila povezana ekskluzivnim obavezama sa ovom državnom kompanijom. Osim toga, u poslovnim krugovima u Moskvi koji su bili upoznati sa ovim procesom, već se uveliko govorilo da Britiš petroleum želi da prihvati ponudu Rosnjefta a ne konzorcijuma AAR.

Kada je postalo jasno da je posao između Rosnjefta i Britiš petroleuma dogovoren i da je proces promene vlasničke strukture u TNK-BP nepovratan, konzorcijum AAR doneo je odluku da proda svoj udeo u TNK-BP i potpiše preliminarni sporazum sa Rosnjeftom čija vrednost iznosi 28 milijardi dolara u novčanom ekvivalentu.

A kakvi su uslovi dogovoreni za prodaju 50 odsto akcija Britiš petroleuma? U Londonu je sredinom oktobra održan sastanak predsednika Upravnog odbora Rosnjefta Igora Sečina i izvršnog direktora Britiš petroleuma Roberta Dadlija na kojem je postignut preliminarni sporazum o osnovnim uslovima prodaje 50 odsto udela Britiš petroleuma u kompaniji TNK-BP. Predloženi sporazum sastoji se od dva dela. U prvom delu Britiš petroleum će prepustiti kompaniji Rosnjeft 50 odsto udela u TNK-BP u zamenu za 17,1 milijardu dolara u gotovini i paket od 12,84 akcije u kompaniji Rosnjeft. Drugi deo sporazuma podrazumeva da deo primljenog novca, odnosno 4,8 milijardi dolara, Britiš petroleum iskoristi za otkup dodatnih 5,66 odsto akcija Rosnjefta od Vlade Ruske Federacije. Očekuje se da ova dva procesa, prodaja udela Britiš petroleuma u TNK-BP i kupovina dodatnih akcija Rosnjefta, budu sprovedena istovremeno.

To znači da će po zatvaranju predloženog sporazuma Britiš petroleum dobiti paket od 18,5 akcija Rosnjefta i 12,3 milijarde dolara u gotovini. Imajući u vidu da Britiš petroleum u kompaniji Rosnjeft odranije poseduje 1,25 odsto akcija, ovim sporazumom deo učešća ove kompanije u akcijskom kapitalu Rosnjefta dostići će 19,75 odsto. Time će britanska kompanija postati najveći akcionar Rosnjefta posle ruske države i njen glavni strateški partner. Sa takvim učešćem u kapitalu Britiš petroleum ima pravo da rezultate Rosnjefta, dobit, nivo proizvodnje i rezerve predstavlja u vlastitim finansijskim izveštajima proporcionalno svom udelu u vlasništvu ove kompanije. Takođe, prema ruskim zakonima, ovaj procenat vlasništva daje mogućnost Britiš petroleumu da imenuje dva čoveka u Upravnom odboru Rosnjefta koji se sastoji od devet članova.

Može se reći da je ovaj posao, kako bi menadžeri to nazvali, "win-win" situacija za obe strane. Ruskom energetskom gigantu Rosnjeftu ovaj sporazum će obezbediti status najveće naftne kompanije na svetu, dok će Britancima doneti 12,3 milijarde dolara, i što je još važnije, status jednog od najvećih akcionara u toj kompaniji.

U obrazloženju uslova pod kojima se realizuje preuzimanje TNK-BP od strane Rosnjefta analitičari navode da je vrednost transakcije koja iznosi 75 odsto od ukupnog kapitala Rosnjefta "opravdana visokom likvidnošću sredstava" i da će "s obzirom na nivo godišnjih dividendi TNK-BP, koje iznose šest milijardi dolara, potrošena sredstva biti vraćena za najviše deset godina".

GEOPOLITIČKE IMPLIKACIJE: Preuzimanje TNK-BP od strane Rosnjefta imaće snažne geopolitičke implikacije s obzirom na činjenicu da će Rusija ovim sporazumom znatno povećati svoje učešće u ukupnoj proizvodnji i rezervama nafte u svetu. Na globalnom planu, zbog stalnog rasta potražnje za energentima, prisutno je jačanje trenda "energetskog nacionalizma" koji podrazumeva veće državno prisustvo u kontroli energetskih resursa. Ranije smo imali situaciju da je Velika četvorka privatnih naftnih kompanija koju su činili Šel, BP, Ekson Mobil i Ševron, kontrolisala 80 odsto svetskih naftnih i gasnih rezervi, a sada oni kontrolišu samo 20 odsto, dok se ostatak nalazi pod kontrolom kompanija u vlasništvu države. Ovaj proces objasnio je Fridbert Fluger, direktor Evropskog centra za energetsku bezbednost na Kings koledžu u Londonu i bivši državni sekretar u kabinetu Angele Merkel, koji je rekao da će "energija biti oružje 21. veka i da države stavljanjem pod vlastitu kontrolu važnih energetskih resursa žele da osiguraju svoju energetsku bezbednost u vremenu koje dolazi".

S druge strane, pojedini analitičari tvrde da je glavni motiv za udruživanje Rosnjefta i Britiš petroleuma njihova namera da zajednički eksploatišu rezerve nafte na Arktiku. Prema istraživanjima koja su 2008. sprovedena u SAD, teritorija severnog Arktika sadrži oko 22 odsto neistraženih rezervi nafte. Oni smatraju da Rusija želi da dođe do naftnih rezervi na Arktiku, ali da su joj za to neophodni tehnologija i znanje koje poseduje Britiš petroleum. Eksploatisanje nafte na Arktiku nije nimalo lak posao. Kompanija Šel nedavno je bila prinuđena da prekine velike operacija na obali Aljaske jer je tokom bušenja oštećena njena najvažnija oprema.

ISTORIJSKI POSAO: Preuzimanje 100 odsto akcija TNK-BP od strane Rosnjefta koštaće ukupno 61 milijardu dolara u novčanom ekvivalentu, a kada se sporazum konačno realizuje, u martu sledeće godine, Rosnjeft će postati najveća naftna kompanija na svetu.

Prema ocenama agencije Blumberg, očekuje se da će ujedinjenje Rosnjefta i TNK-BP omogućiti povećanje proizvodnje Rosnjefta na nivo od 4,6 miliona barela dnevno. To znači da će ruski Rosnjeft imati veću proizvodnju od američkog Eskon Mobila (3,9 barela) i britansko-holandskog Rojal Dač Šela (3,1 milion barela). Analitičari ocenjuju da će nova kompanija kontrolisati oko 36,6 odsto ukupne proizvodnje nafte u Rusiji, odnosno 5 odsto ukupne proizvodnje nafte u svetu, uz povećanje zalihe do 27,73 milijarde barela, što je skoro za tri milijarde barela više od glavnog konkurenta, američkog Ekson Mobila.

Prodajna mreža integrisane kompanije Rosnjeft, posle integracije sa TNK-BP, obuhvataće 2800 benzinskih stanica (trenutni lider na ruskom tržištu Lukoil ima 2340 benzinskih stanica), dok će broj zaposlenih premašiti brojku od 150.000 ljudi.

Komentarišući ovaj najveći sporazum u istoriji ruskog biznisa, predsednik Upravnog odbora Rosnjefta Igor Sečin rekao je da je "kupovina strateškog udela u TNK-BP važan korak u širenju osnovne delatnosti Rosnjefta koji će postati profitabilna investicija za njegove akcionare, s obzirom na značajan potencijal širenja proizvodnje i efekat sinergije". Sečin je istakao da BP, jedan od najvećih investitora u rusku privredu, ovom saradnjom "priznaje potencijal Rosnjefta i naftnog i gasnog sektora u Rusiji". S druge strane, ruski predsednik Vladimir Putin izjavio je da je kupovina udela TNK-BP u korist Rosnjefta dobar signal za rusko i međunarodno tržište i da ovaj sporazum potvrđuje namere Rusije da sarađuje sa svojim inostranim partnerima. "Ovo je dobar, veliki sporazum, značajan za ruski energetski sektor i privredu Rusije", rekao je Putin.

Sporazum o preuzimanju britanskog udela u kompaniji TNK-BP od strane Rosnjefta ne bi mogao da se postigne u tako kratkom vremenskom roku da iza njega nije stala država. Za to postoje dva motiva. Prvi se odnosi na nameru države da povrati kontrolu nad strateškim naftnim sektorom, koju je izgubila prilikom privatizacije devedesetih. "U korist oligarha sa svojim vezama kao što je na primer AAR", kako to komentariše "Volstrit džornal". Drugi motiv podrazumeva interes države za jačanje njene buduće uloge na polju globalne energetske bezbednosti. U svakom slučaju, ovaj posao mnogo će doprineti povećanju uticaja Rusije u globalnim geopolitičkim kretanjima u kojima je osiguranje energetske bezbednosti primarni cilj za sve države. U tom smislu, Srbija, kao strateški energetski partner Rusije, ima razloga da bude zadovoljna. Tek sada postaje jasno koliko je bila dalekovida odluka Vlade Republike Srbije iz 2007. godine o ulasku Gaspromnafte kao strateškog partnera u nacionalnu naftnu kompaniju (NIS) i učešću Srbije u gasovodu Južni tok. Srbija je time osigurala dugoročnu energetsku bezbednost i mnogo bolju poziciju na geopolitičkoj mapi Evrope u vremenu koje dolazi.

Autor je potpredsednik Narodne skupštine Republike Srbije i DSS-a


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

FOTO GALERIJA

U OKRILJU RUSKE DRŽAVE: Britiš petroleum...
  • ...i TNK<br><br>fotografije: reuters

Toni Bler protiv sporazuma BP i Rosnjefta

U pokušajima da očuva postojeću strukturu akcionara, konzorcijum AAR je pre dve nedelje svojim britanskim partnerima u TNK-BP ponudio isplatu dividendi od oko 6 milijardi dolara. U ruskoj štampi se čak pojavila informacija da su tog dana šefa kompanije Britiš petroleum Roberta Dadlija zvali bivši britanski premijer Toni Bler, kao i Hejli Barbor, bivši guverner države Misisipi, koji su pokušali da ga nagovore da odbije sporazum sa Rosnjeftom. Međutim, nisu uspeli.