JOŠ SAMO DVA MESECA: Naslovna strana Njuzvika od 22. oktobra / foto: reuters

»Njuzvik« se povlači sa kioska >

Ko će štampi plesati na grobu

Da li je industrija štampanih medija na umoru, ili je samo "Tajm" dobio "hladni rat" protiv "Njuzvika"? Da li budućnost leži u tabletima i da li sve veća dostupnost i količina informacija uopšte doprinose boljoj informisanosti

Majkl Volf nije previše rizikovao kada je pre četiri godine, na godišnjoj konferenciji u Njujorku, svim prisutnim predstavnicima američke medijske industrije svečano obećao da će ih častiti večerom ako se "Njuzvik" održi u životu još samo pet godina. Predviđanje čuvenog medijskog kritičara tiražnog časopisa "Veniti fer" prošle se sedmice obistinilo: vlasnici su objavili da legendarni liberalni njuz-magazin neće dogodine dočekati osamdeseti rođendan u štampanom obliku, već samo u digitalnoj formi.

Kada je Volf 2008. samouvereno prorekao propast čuvenog njuz-magazina, predviđanje nije zasnovao samo na preuranjenim vestima o umoru cele industrije štampanih medija, već na razumevanju poslovnog i uređivačkog modela samog "Njuzvika". Te je godine drugi najprodavaniji njuz-magazin u istoriji novinarstva izgubio 32 miliona dolara, a bio je to tek početak slobodnog pada prihoda (naredne, 2009. godine "Njuzvik" je izgubio novih 40 miliona dolara, da bi 2010, posle drastičnog smanjenja broja zaposlenih i kresanja tiraža, opet izgubio 20 miliona dolara). Za razliku od svog velikog konkurenta "Tajma", koji je uživao podršku ogromnog medijskog konglomerata kom je pripadao, "Njuzvik" nije imao s kim da deli troškove i rizike, a vreme je surovo gazilo one koji iza sebe nisu imali medijske partnere uz čiju pomoć bi lakše apsorbovali marketinške i finansijske potrese.

Tako je "Njuzvik" 2009. godine, dok je beležio pad prihoda od 38 posto, morao da iskešira čak 13 miliona dolara samo za najam prostorija. U Americi još traju svađe oko toga je li "Njuzvik" bio osuđen na smrt ili je izvršio poslovno i novinarsko samoubistvo uz pomoć svoje poslednje glavne urednice, čuvene Britanke Tine Braun, koja poslednjih decenija vedri i oblači na prekoatlantskom novinarskom tržištu. U odnosu na vreme kada je Volf proricao propast "Njuzvika", časopisima na američkom tržištu upravo cvetaju ruže: razume se da će se "Tajm" poslovno okoristiti nestankom štampane verzije "Njuzvika", ali i drugi magazini se odlično prodaju i kotiraju. U žurnalističkom je smislu zapravo magazinski način pisanja i mišljenja (analize i komentari) trijumfovao u gotovo svim štampanim medijima, pa urednici "Njujork tajmsa" priznaju da su prisiljeni da svakog dana na tržište plasiraju ono što je "Njuzvik" sedmično radio još pre dvadeset i više godina.

STABILNO TRŽIŠTE: Tržište časopisa je, zapravo, vrlo stabilno, baš kao i tiraži. Prošle godine je osnovano 180 novih magazina, dok ih se ugasilo samo 60, a prihodi od oglasa rastu po stopi od 2,6 posto i očekuje se da ove godine dosegnu iznos od 18 milijardi dolara. Čuveni "Ekonomist" je za godinu dana udvostručio tiraž sa 844.000 na 1,6 miliona primeraka, a "Veniti fer" i "Njujorker" – koje je uređivala i preobratila upravo Tina Braun – nastavljaju sa odličnim poslovanjem i izvanrednim novinarstvom.

Niko ne spori da je Tina Braun od "Njuzvika" pravila uzbudljive novine sa intrigantnim i provokativnim naslovnim storijama (još se priča o prošlogodišnjim naslovnicama na kojima je Obama predstavljen kao prvi gej predsednik, a ledi Dajana kao starija gospođa kakva bi danas, po mišljenju Tine Braun, bila da nije tragično nastradala) i žestoko intoniranim političkim komentarima.

Politički njuz-magazini u Americi su pre mnogo decenija nastali kao način da se sumiraju sedmični događaji i da se dnevne vesti (za one koji ne žive u Njujorku i Londonu i nisu im lako pristupačne najbolje svetske dnevne novine) dopune kontekstom i detaljima. Čitav niz decenija to je značilo da su se u toj vrsti kontekstualizacije takmičili samo "Njuzvik" i "Tajm", a onda je svet postao mnogo složeniji, a informacije dramatično dostupnije ogromnom broju ljudi.

NACIONALNO DOBRO: No "Njuzviku" nje mnogo pomoglo ni to što je 2010, kada je dospeo u najveću krizu, prodat benevolentnom milijarderu liberalnih političkih stajališta, devedesetjednogodišnjem Sidniju Harmanu. Prethodni vlasnik, kompanija "Vašington post", nije hteo da se zameri ni liberalnoj političkoj javnosti ni novinarskom esnafu, pa je njen rukovodilac Donald Grejem prodao "Njuzvik" kupcu koji je imao nameru da sačuva što je moguće veći broj novinarskih radnih mesta (ignorisan je sirijski investitor Abdulselam Hejkal, direktor kompanije "Hejkal medija"). Harman je "Njuzvik" smatrao "nacionalnim dobrom" a novinari su se silno radovali kada je novi vlasnik, odmah nakon što je pazario novine, izjavio da neće biti kresanja radnih mesta.

Otpuštanja su, dabome, samo odložena na kraće vreme: dobrotvor Harman, koji je preuzeo sve gubitke, a za časopis platio samo jedan dolar, uskoro je umro, ali ne pre nego što je novine udružio sa veb-sajtom "Dejli bist" (Daily Beast, dnevna zver), kompanijom u posedu Berija Dilera, medijskog bosa koji nije bio voljan da trpi dalje milionske gubitke. "Njuzvik" će od 1. januara 2013. godine postati "Njuzvik global" i moći će da se čita onlajn i na tabletu, uz pretplatu.

REVOLUCIJA TABLETA: Prelazak na digitalno izdanje je izraz vere u budućnost tableta kao najbolje platforme za vesti koja je ikada izmišljena. Rupert Mardok, čovek koji je pre dve decenije slomio štrajk štamparskih radnika u Britaniji i, po priznanju mnogih, modernizacijom industrije produžio život štampanih medija, odavno govori da je sa dnevnim novinama gotovo i da ćemo ih, za našeg života, čitati još samo na tablet platformi. Mardok smatra da će novine postojati još najviše dve decenije, sa sve manjim tiražima, a onda će tradicionalni štampani model biti konačno napušten, jer se sve što podrazumeva, sa skupim štamparskim mašinama i prevozom kamionima, više nikome neće isplatiti. Za manje od pet godina milijarde ljudi će posedovati malene i savitljive tablete na kojima će pratiti vesti.

TABLET: Budućnost novina

Nevolja je, dabome, u tome što je Mardok još u februaru prošle godine, na osnovu tog svog uverenja, pokrenuo "Dejli", onlajn novine koje se čitaju na ajpodu i koje beleže gubitke i otpuštaju saradnike. I što se broj vlasnika tableta ne povećava očekivanom brzinom nigde, pa ni u Americi. U "Njuzviku" računaju sa tim da će broj korisnika tableta ove godine porasti na 70 miliona samo u SAD, gde ih je do pre dve godine bilo samo 13 miliona. Nisu jedini. U Americi postoji čitava mala vojska medijskih eksperata koji tvrde da je tablet skoro kao knjiga, način da se čovek odvoji od ostatka sveta i povuče u svoj mali univerzum. Kao uz knjigu ili časopis, to je idealna digitalna platforma koja omogućava relaksaciju uz vesti.

Neki su stručnjaci takvi optimisti da veruju u novi život dugih novinskih članaka i formi na tabletu, u njihovu navodnu renesansu. Dao bog. Najnovija američka istraživanja, naime, pokazuju da digitalni izvori podataka, ogromna ponuda vesti i informacija i njihova laka dostupnost nisu doprineli boljoj obaveštenosti građana. Naprotiv. Istraživački centar Pju javlja da ni posle pojave interneta i kompjutera, posle "digitalne revolucije", Amerikanci nisu ništa bolje obavešteni nego pre dvadeset ili trideset godina.

Pre nekoliko nedelja obavljeno je istraživanje koje pokazuje da se politička svest Amerikanaca nije promenila u poslednjih pedeset godina i da je sada možda još lakše za građane da potpuno ignorišu političke tokove. "Njujork tajms" je u utorak javio da na testu koji daje više opcija samo trećina Amerikanaca ume da zaokruži ime predsednika Vrhovnog suda (zove se Džon Roberts). Mnogi tvrde da će društveni mediji potpuno zameniti štampu, ali najveći poklonici društvenih medija (mladi od 18 do 29 godina) i dalje najmanje znaju o zbivanjima u Americi i svetu.

Napredak informacione tehnologije omogućava ljudima da biraju one izvore informacija koji će ih osnažiti u uverenjima koja već imaju, ali ih izgleda ne podstiče da traže dodatna saznanja i da preispituju uverenja koja su nasledili od okoline. Pre sto godina su mnogi Amerikanci jedva bili pismeni, ali nisu bili mnogo lošije informisani nego ovi današnji, tvrde eksperti koje je pre par dana konsultovao "Njujork tajms".

Do informacija nikada nije bilo lakše i jeftinije doći, ali su netačne informacije, nažalost, jednako lako dostupne i tražene baš kao i tačne i proverene. Nekad su ljudi išli u javne biblioteke kako bi proverili ono što su čuli, a sada im se čini da su obavešteni kada prelete pogledom naslove na Fejsbuku i Tviteru.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST