Kultura

Vreme broj 489, 20. maj 2000.

Izdavaštvo: Clio

Vrata drugog sveta

Mada su "mali izdavači" već odavno prestigli velike kuće, njihove knjige su još uvek rezultat ličnog entuzijazma i želje da se ostane u kontaktu sa svetom

Naravno da fraza o nikad težem životu privatnih izdavača već odavno, nažalost, nije fraza. I naravno da ne postoji recept po kome u ovakvim uslovima privatni izdavači, poput Clia, ostavljaju vidan trag u domaćoj kulturi svojim izdanjima iz oblasti pojedinih struka, ali i, pre svega, probranim naslovima iz beletristike.

Počeli su bibliotekama Gral, stranom literaturom i edicijom "Marketing" 1993. godine, kada su, po rečima Zorana Hamovića, direktora i glavnog i odgovornog urednika kuće "Clio", svi očekivali da se otvaraju vrata drugačijeg sveta. "Pa otud i taj pokušaj uvođenja tema u vezi sa svetom, pokušaj intenziviranja komunikacija sa vrednostima bliskim savremenom svetu. Knjigâ o marketingu nije bilo na našem tržištu, a poslovna kultura i komunikacija bile su neophodne kada smo prelazili s jednog načina mišljenja na drugi", kaÊe na„ sagovornik.

Ciljne grupe kojima se drugi ne bave, jedan od puteva na slobodnom prostoru za privatno izdavaštvo, i danas su cilj kuće Clio. Na primer, najnovija knjiga, stara nekoliko dana, jeste Jezik montaže pokretnih slika profesora Marka Babca, pre nje su objavljene Televizija Dejvida Mek Kvina, Etika informisanja Daniela Kornija, Balet – Od igre do scenske umetnosti Milice Jovanović. "Upućene su čitaocima kojima se niko kod nas ne bavi. Koliko je knjiga o televiziji, o radiju kod nas napisano? Knjiga gospođe Milice Janković prva je knjiga kod nas koja se bavi opštom istorijom baleta. Biramo knjige koje nisu samo za čitanje već su i edukativne", napominje Zoran Hamović.

Zar objavljivanje teorijskih knjiga, a one, s izuzetkom edicija Gral i Klepsida, dominiraju u ovoj izdavačkoj kući, nije nekomercijalno, odnosno zar takvo poslovanje nije sada neprimereno? Zoran Hamović tvrdi da "profit nije u parama zato što sada i nije vreme za profit od knjiga". Najbolji primer je knjiga-projekat Umetnost na kraju veka, zbornik 17 tekstova istoričara umetnosti o temi iz naslova. Osim knjige, a u planu je i druga sa stranim autorima, deo akcije su predavanja i izložbe po 26 gradova Srbije i Crne Gore kojima autori tekstova dokazuju svoje viđenje umetnosti kraja veka. "Knjigu pravimo za delovanje; mislim da je to smisao izdavaštva, prenošenje novih ideja čitaocu. Naša politika je uspostavljanje komunikacije, da svako ponese sa sobom ono što je doživeo, a ne ono što smo mu rekli."

Tiraži izdanja retko kada prelaze 500 primeraka, i ne prodaju se brzo, često im treba i po dve godine. Novca za nove knjige, međutim, ima, kaže Hamović. "Od jedne knjige se napravi druga ili od više knjige – jedna. Naše projekte pomaže Fond za otvoreno društvo, a najviše štamparije i saradnici. Štamparije osećaju da postoji nešto što je skuplje od para, pomažu nam kreditima, odgađaju nam neka plaćanja. Republičko ministarstvo kulture pomaže samo časopis Muzički talas i ništa drugo, kao da smo na crnoj listi. Ne smeta mi što nam više ne pomažu, ali mi smeta što nam odmažu. Nedavno sam, na primer, morao da vratim sa carine pošiljku knjiga iz Britanije, knjiga koje su besplatni primerci i koje su se uvek preuzimale sa pošte kao običan paket, knjige za koje se po Ženevskoj konvenciji ne plaća carina niti bilo kakva taksa, a za koje mi sada odjednom traže razne potvrde i provere. Nisam imao vremena za sve te nove procedure, za koje znam da nisu zakonom predviđene, i vratio sam pošiljku. Kao da hoće da nam otežaju komunikaciju sa svetom!"

Sonja Ćirić

prethodni sadržaj naredni

vrh