Politika

Vreme broj 489, 20. maj 2000.

Zdravlje i politika

Bolesna vremena

"Narod je tužan, narod je očajan, narod je na ivici samouništenja. Statistike kažu da je 1999. umrlo najviše ljudi u jednoj kalendarskoj godini od 1945! Te godine se rodilo i najmanje dece posle Drugog svetskog rata, a najviše ljudi je izvršilo samoubistvo...", kaže dr Jovan Marić

Na skupu "Agonija zdravstva 2000", nedavno održanom u Beogradu u organizaciji Sindikata lekara i farmaceuta, bilo je reči o katastrofalnom stanju u kojem se nalazi naše zdravstvo već godinama i o teškim posledicama takvog stanja po zdravlje naroda. Rečeno je da su do ovakvog stanja, pored opšteg siromaštva i bede, doveli i radikalna politizacija zdravstva, neracionalna mreža zdravstvenih ustanova, i netransparentni novčani tokovi, što opravdava sumnje da se ionako skromna sredstva za zdravstvo nenamenski troše. "Negativna selekcija kadra snizila je nivo lečenja i izazvala dosad nezabeležen zastoj u razvoju medicine", ocena je dr Boška Jovićevića, predsednika Sindikata. Među saopštenjima koja su dokumentovano ilustrovala ovu agoniju zdravstva posebnu pažnju je izazvalo saopštenje prof. dr Jovana Marića, koji je rekao da ovo nisu samo smutna, već i veoma bolesna vremena. On je pokušao da dâ dijagnozu sadašnjeg mentalnog zdravlja nacije, a ona glasi: Syndroma politicum serbicidum, što bi u prevodu značilo – srpski politički samouništavajući sindrom. Profesor Marić kaže da mentalno zdravlje Srba danas obeležava najmanje šest psihopatoloških fenomena koje on povezuje sa šest karakternih osobina koje Srbi kao narod ispoljavaju. Sve je ovo, po njegovom mišljenju, poslednje decenije eskaliralo u pravu, klasičnu psihopatologiju: "Ti psihopatološki fenomeni su: depresija, strah, incipijentna sumanutost, naznačeni šizofreni rascep, izraženi poremećaj moralnosti i pasivnost (apatija) gotovo do stepena psihotičnosti." Profesor Marić kaže da je depresija danas prevalentno stanje duha nacije. "Narod je tužan, narod je očajan, narod je na ivici samouništenja. Statistike kažu da je 1999. umrlo najviše ljudi u jednoj kalendarskoj godini od 1945! Te godine se rodilo i najmanje dece posle Drugog svetskog rata, a 1999. najviše ljudi je izvršilo samoubistvo... Depresija je dublja jer se u ovom narodu zapatio srpski nerealni narcizam: mi umišljamo da smo neko i nešto, da smo važni i značajni u svetu, a tek kad odemo u beli svet shvatamo da ne znaju ni gde je Srbija. Epilog je jasan, mi psihijatri to dobro znamo: kad se ne zadovolje narcističke potrebe nastupa – depresija."

U ovoj zemlji je sve prisutnija pojava – strah. Profesor Marić kaže da su na sceni čak i srednjovekovni strahovi: od elementarne gladi, od bolesti, od smrti, strah od represije, strah od vlasti, strah od policije, strah od države. U ovoj zemlji se zapravo i vlada pomoću straha, tvrdi dr Marić. Poslednjih pola veka u ovoj zemlji se instalira inicijativna sumanutost, tendencija ka identičnom mišljenju, ka specifičnom jednoumlju. Poznati psihijatar je analizirao pokušaj restauracije kineskog jednoumlja kod nas. Po njemu, to je ozbiljna društvena bolest i važan kamen u mozaiku naše političke i mentalne patologije. Naznačeni šizofreni rascep sledeća je opasnost koja nam visi nad glavama, a u mnogima je već evidentan, kaže prof. Marić: "Prosto je neverovatno kako neki ljudi, bez ijedne grimase unutrašnjih nedoumica, govore, a to državna televizija prenosi, kako smo pobedili NATO, kako smo sačuvali Kosovo, kako živimo sve bolje..."

U psihopatološke fenomene ovaj psihijatar ubraja i izraženi poremećaj moralnosti: on naglašava da je Srbija, prema nekim istraživanjima, najkorumpiranija zemlja u Evropi, a četvrta u svetu." Kada se desi nesrećan brak srpske rajinske psihologije i potrošačkog mentaliteta zapadne civilizacije, onda dolazi do ozbiljnog poremećaja moralnosti... Rastočilo se moralno tkivo srpskog naroda. Na pozornicu života isplivali su moralni nedovrši, isplivao je moralni talog. Učinimo sve da taj talog padne na dno, gde mu je mesto", rekao je profesor Marić na ovom skupu lekara i farmaceuta Srbije. Pasivnost (apatija) danas je osnovno stanje duha. Po dijagnozi dr Marića, strah je osnovni blokirajući činilac, on je u srži pasivnosti. Energija da se nešto promeni otišla je sa onih pola miliona ljudi koji su napustili ovu zemlju. Profesor je završio u pesimističkom tonu citirajući Dragišu Vasića, koji je još 1919. tvrdio da Srbi nisu borben narod i da, najčešće, u istorijski prelomnim trenucima "tužna srca gledaju svoja posla..."

S.A.

prethodni sadržaj naredni

vrh