Vreme broj 477, 26. februar 2000.

Neobično sam se obradovala i radoznalo uzela u ruke članak "Virginia Woolf" o meni dragoj romansijerki koja spada u sami vrh engleske, a time i svetske književnosti. Ali avaj!! O tome ima vrlo malo reči. Autorki članka poslužila je ova velika romansijerka da bi dala na volju svom veoma vulgarnom pojednostavljenom i time štetnom feminizmu u vreme kada se na takav način stiču poeni u karijeri.

U tome autorka ovog članka nije originalna, nažalost nije ni izolovani slučaj. Prolazimo, nadam se ne zadugo, kroz period negiranja sveg onog što je umetnost, u ovom slučaju književnost, dala u smislu duhovnog napretka čovečanstva. Sve se potčinjava drugom cilju, ne osvetljavanju njene ličnosti i njenog doprinosa modernoj književnosti, već zastupanju onog što se danas smatra feminizmom, a što će više škoditi nego koristiti istinskoj borbi za prava i ravnopravnost žena.

Pisanija ovakve vrste pogubna su za neukog čitaoca jer ga zavode krivim putem i jednom zauvek odvraćaju od književnosti. Ako se uzme u obzir da ovaj članak dolazi ex cathedra od autorke koja predaje na univerzitetu i ima direktan pristup studentima, onda je još očiglednija štetnost nakazno shvaćenog feminizma koji ovakvom analizom odvraća pažnju od pravih vrednosti doprinosa književnosti Virginije Woolf i raznim vulgarnim i uproštenim "storijama" o velikim ličnostima srozavaju veličine neposredne prošlosti kojih ionako nema mnogo.

Virginia Woolf dala je nemerljivo mnogo kulturnom proboju žena u borbi za ravnopravnost na sasvim drukčiji način i sasvim drukčijim postupcima u svom životu nego što to pokazuje ovaj vulgaran, književno nedovoljno obavešteni članak.

Vida E. Marković, profesor emeritus Univerziteta u Beogradu

Stanje svinjokolja
"Knjaževa večera"; "Vreme" br. 475

"Vreme uživanja" u "Vremenu" br. 475, inače jedna od mojih omiljenih rubrika, za mene je bila daleko od svakog uživanja. Pridavanje besmisleno velikog značaja mesu u evoluciji, civilizaciji (?) i naravno razvoju mozga jer je meso "hrana za glavu", navelo me da se zapitam čime to "bezubi" vegetarijanci izazivaju takav otpor i užasavanje brojno nadmoćnijih mesojeda, u koje ubrajam i novinara "Vremena". Iako ih je malo, njih je zapravo puno: megakorporacije nas okružuju sa svih strana, pod plaštom zdrave hrane nudeći bezmesni bućkuriš od kojeg se, u najmanju ruku, dobija tuberkuloza... Uzbuna! Više se ni termička obrada ne preporučuje, jer je najzdraviji – krvav biftek!

Prosječan vegetarijanac koji u ishrani koristi mlijeko i jaja nema razloga da se brine za svoje zdravlje. Zbog ishrane takve "neprirodne" jedinke nije potrebno brutalno ubijati životinje klanjem, pri čemu svi ti prasići, jagnjad i ostali kulinarski specijaliteti proživljavaju užas, patnju, strah i bol. Ko za sve ovo ima "stomak", ili kome stomak kreira stanje duha, može da slegne ramenima ili da se, osjetivši se ugroženim, hrani i opravdava na bilo koji način.

"Okrutnost prema životinjama škola je okrutnosti prema ljudima", napisao je prije nekoliko godina u svom pismu jedan vaš čitalac. Krvavi događaji koji su potom uslijedili potvrdili su istinitost ovih riječi. U zemlji gdje je svinjokolj "divan stari običaj" u kom učestvuje cijela porodica, zaista se treba zamisliti nad stanjem duha. A okrutnosti se ne treba čuditi, jer se ona tradicionalno održava i njeguje.

Danijela Korać, Novi Sad

prethodni sadržaj naredni