Politika

Vreme broj 468, 25. decembar 1999.

 

Veliko spremanje pravosuđa

Politička odmazda

Skupština Srbije ekspresno razrešila sudiju Ustavnog suda Slobodana Vučetića, sudiju Vrhovnog suda Zorana Ivoševića i sudiju Petog opštinskog suda Božu Prelevića

Maršal Tito može mirno da počiva. Istina je da njegovi narodi nisu poštovali zavet o bratstvu i jedinstvu, ali su mnoge druge amanete ispunili. Ono što je svojevremeno tek naznačio zamerajući nekim sudijama da se drže zakona kao pijan plota, postaje praksa i tamo gde se zakoni donose: u utorak 21. decembra republička skupština je "konstatovala da je Slobodanu Vučetiću prestala funkcija sudije Ustavnog suda Srbije, zbog nespojivosti te funkcije sa drugom javnom funkcijom koju je preuzeo, a to je funkcija člana Upravnog odbora organizacije G-17 plus". Na istom zasedanju razrešeni su funkcije sudija Vrhovnog suda Srbije Zoran Ivošević i sudija Petog opštinskog suda u Beogradu Božo Prelević, sa otprilike sličnim obrazloženjem: obavljali su funkcije suprotno članu tom i tom Zakona o sudovima... Ivošević je inače predsednik, a Prelević portparol Društva sudija Srbije, čiji je član i Vučetić.

Skupština zaista bira i razrešava sudije, i to nije sporno. Skoro sve ostalo jeste. Vučetiću je prestala funkcija zbog "nespojivosti sa drugom javnom funkcijom". Ustav, međutim, predviđa da sudiji Ustavnog suda funkcija prestaje samo penzionisanjem ili na lični zahtev. Sudija može i da se razreši, pod uslovom da je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora ili da je trajno izgubio radnu sposobnost. Istini za volju, po Zakonu o sudovima predviđeno je još i razrešenje po osnovu pomenute "nespojivosti", ali taj zakon ne važi za sudije Ustavnog suda.

"Ovde je iskorišćen ustavni princip po kome predsednik Republike i sudije Ustavnog suda ne mogu da vrše drugu profesionalnu ili javnu delatnost", kaže za "Vreme" Slobodan Vučetić. "Reč je o falsifikatu, pošto članstvo u Upravnom odboru G-17 plus nije javna funkcija."

Osim toga, Ustavni sud bi trebalo da se izjasni postoje li razlozi za razrešenje, a Vučetić veli da je iz novina saznao da je sednica Ustavnog suda održana (!?) i da je predsednik ovog suda poslao pismo skupštinskom Odboru za pravosuđe tražeći da Vučetić ode s te funkcije. Sagovornik "Vremena" ocenjuje da zec leži negde drugde:

"Oni se nikada nisu držali procedure, ali je ovde suština u tome da su hteli da izvrše političku odmazdu nad nama zbog oštre javne kritike režima i državnih funkcionera. Drugo, hteli su da na ovaj način zastraše sve ostale sudije da ne slede naš primer i da, po receptu iz doba komunizma, sudije i sudove pretvore u poslušne izvršioce volje vladajuće partijske oligarhije. Treći cilj im je bio da se, u okviru cele lepeze mera čiji je cilj gušenje slobodne javne kritike, ućutka i pravosuđe kao poslednja ustavna zaštita ljudskih sloboda i prava. Režim je očigledno u velikoj panici, jer ne raspolaže ni ekonomskim ni drugim sredstvima da sanira situaciju u ekonomski potpuno razorenom društvu, niti da dobije bilo kakvu pomoć od razvijenog sveta. U takvoj situaciji pribegava jedinom preostalom metodu očuvanja vlasti, a to je represija, širenje straha, primena političke i druge odmazde i medijska manipulacija kojom se svi politički neistomišljenici proglašavaju za izdajnike, strane špijune, neprijatelje naroda i države. Reč je o starom, oprobanom metodu staljinističke vladavine koji ovde, nažalost, privremeno još uspeva."

Egzekutori su mogli bar da pokušaju da se drže kakve-takve procedure. U slučaju razrešenja sudija Ivoševića i Prelevića preskočeni su svi predviđeni stepenici, uključujući i Opštu sednicu Vrhovnog suda.

"Zaobiđena je Opšta sednica Vrhovnog suda Srbije koja, po izvršenom uvidu u odgovarajuće dokaze, utvrđuje da li razlozi za prestanak sudijske funkcije postoje ili ne", kaže za "Vreme" Zoran Ivošević. "Ukoliko razlozi postoje, Vrhovni sud o tome obaveštava Narodnu skupštinu, da bi ona odlučila o samom prestanku sudijske funkcije, odnosno razrešenju sudije. Izgleda da je predsednik Vrhovnog suda procenio da bi na Opštoj sednici ponovo moglo da se desi da njegov predlog ne dobije potrebnu većinu glasova. Zato je Opšta sednica preskočena, čime je učinjeno nasilje nad Ustavom i zakonom. Pretpostavljao sam da će ovako nešto da se dogodi, na to sam, uostalom, upozoravao reagujući na slučajeve sudija Milorada Marjanovića i Murata Baltića."

Presedan je načinjen mesec i po dana ranije, na prošloj sednici republičke skupštine. Mada Opšta sednica Vrhovnog suda nije održana, skupština je razrešila sudije Marjanovića i Baltića. Vlasti su izabrale zgodan trenutak kada se opozicija bavila vanrednim izborima ne primećujući šta joj se pred nosom zbiva. Probni balon se pokazao uspešnim, a osim ljudi iz struke - mahom upravo onih koji su sada "otpušteni" - niko se nije previše bunio. Upozorenja da se na ovakav način ne samo zaobilaze Ustav i Zakon o sudovima, već i krši fundamentalno ustavno načelo podele vlasti, prošla su kao prašina na vetru. Tada je, u svom komentaru objavljenom u "Danasu", sudija Ivošević detaljno razjasnio o čemu je reč: podela uloga između Vrhovnog suda i parlamenta u postupku gašenja sudijskog mandata garantuje nezavisnost sudske u odnosu na zakonodavnu vlast. Skupštinu koja "sudije lišava mandata brutalnim gaženjem Ustava i zakona", mada ih je "sama donela na svet", uporedio je sa "izbezumljenom kujom" koja uništava "vlastiti okot". Tekst je završio pitanjem: "Ko je sledeći?", mada je po svoj prilici odgovor unapred znao.

Tako se polako ali sigurno ostvaruje pretnja Vojislava Šešelja koji se nedavno hvalio da je vlada "zavela red" u univerzitetima i u informisanju, te da sada "veliko spremanje" čeka i sudove. On je još pre godinu dana najavio da će u te svrhe biti donet novi Zakon o sudovima i sudijama. Novi zakon, međutim, još nije stigao do parlamenta. Da li je dr Ratko Marković indisponiran, ili je u pitanju nešto drugo, nije jasno tek - izborna godina je na pragu, a ova vlast poznata je po tome da ništa "ne prepušta stihiji". "Kada ne poštuju proceduru i kada imaju skupštinsku većinu, novi zakon nije im ni potreban", kaže Božo Prelević.

Režim se odavno okomio na Društvo sudija Srbije, strukovnu i nestranačku organizaciju osnovanu u okviru Udruženja pravnika Srbije posle izborne krađe pre tri godine. Kad su probali da se registruju kao pravno lice, sa zasebnim žiro-računom, Vrhovni sud im to nije dozvolio. Štaviše, predsednik Vrhovnog suda Balša Govedarica pripretio je da će svi članovi Društva sudija biti razrešeni. Da bi evidencija bila precizna, predsednici sudova krenuli su pre otprilike dva meseca da primoraju sudije na izjašnjavanje jesu li u nepodobnom Društvu sudija ili ne. Sudije ponegde demonstrativno priznaju da su članovi, negde to kriju, a negde odbijaju da se legitimišu na takav način u čemu često imaju podršku i kolega koji nisu u Društvu sudija. Posle razrešenja onih koji su naglas tražili da se poštuje nezavisnost sudstva, mnogi "tihi nezadovoljnici" postaće još tiši.

Za razliku od novembarskog razrešenja dvojice sudija, koje je prošlo bez mnogo galame, ovoga puta svi su shvatili da je đavo odneo šalu. Demokratska stranka ocenila je da režim priprema prostor za nove izborne manipulacije, a Građanski savez Srbije podseća da su trojica razrešenih sudija ljudi od "velikog stručnog ugleda... koji su vrlo jasno izražavali svoj stav o važnim životnim pitanjima za sve građane i uvek su to činili na način primeren sudijskoj dužnosti". Po mišljenju Nove demokratije, razrešenje sudija je "akt pravnog nasilja", Socijaldemokratija ocenjuje da je upućena poruka ne samo sudijama već i svim građanima Srbije "kojom im se jasno stavlja do znanja šta ih čeka ako drugačije misle", a Demokratska stranka Srbije podseća da "Preporuka o nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija Saveta Evrope iz 1994. godine daje sudijama pravo da stvaraju svoja udruženja". I tako redom. Vlast se za sada zadovoljava kratkim komentarima da "je sve obavljeno po zakonu" (Dragoljub Janković, ministar pravde), odnosno da "sve piše u ustavu" (Goran Perčević, predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe).

Slobodan Vučetić, Zoran Ivošević i Božo Prelević ostaće u Društvu sudija Srbije uprkos odluci Narodne skupštine. Statut im to dozvoljava sve dok ne počnu da se bave nekim drugim poslom. Onaj maršalov plot oboren je u blato - da preko njega može da se pređe a da se cipele ne ukaljaju. Pijanci neka se snalaze.

Uroš Komlenović

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)