Politika

Vreme broj 468, 25. decembar 1999.

 

Crna Gora

Rizična igra

Jedan od kritičnih momenata za crnogorsku vlast sledi najverovatnije u aprilu, kada bi u Podgorici i Herceg-Novom trebalo da se održe prevremeni lokalni izbori za koje se svi izgleda ozbiljno spremaju. Ti izbori poslužiće da se partije, a pre svega opcije o budućnosti Crne Gore, premere još jednom

Nekoliko stotina metara od civilnog dela podgoričkog aerodroma Golubovci, pokraj puta koji vodi ka ulazu na aerodrom, danima već stoji jedan vojni kamion ispred koga se, naizgled pomalo nezainteresovano, šetaju dva stražara. Do pre nekoliko dana kraj istog puta stajale su i tri stare cisterne za vodu, postavljene očigledno kao improvizovani zaklon. Sve to što oni koji dolaze ili odlaze sa podgoričkog aerodroma mogu da vide ovih dana gotovo je zanemarljivi ostatak "dekora" koji je 8. i 9. decembra bio postavljen u okolini Golubovca, kada su jedne naspram drugih stajale jedinice VJ i MUP-a Crne Gore. I jedni i drugi naoružani do zuba i spremni za akciju.

Komandant Ratnog vazduhoplovstva Vojske Jugoslavije general-pukovnik Spasoje Smiljanić objasnio je prošle nedelje na konferenciji za štampu u Podgorici kako ono što se i dalje vidi oko aerodroma spada u "stanje pripravnosti vojske " i rekao da će tako potrajati sve dok se snage MUP-a Crne Gore ne povuku iz neposredne blizine aerodroma. Crnogorski zvaničnici tvrde da policije odavno nema u blizini aerodroma. To isto, ali sa neskrivenom dozom trijumfalizma i reklo bi se zluradosti, tvrdi i (u Crnoj Gori nepriznati) savezni premijer Momir Bulatović, koji je nedavno na jednom skupu u Nikšiću primetio kako su policajci pobegli sa aerodroma kao "bize sa pazarišta". Za one koji ne vladaju baš najbolje lokalizmima, "bize" koje pominje Bulatović su "kučke", ili "džukele", kako ko voli.

SAT - JAT: Sukob na aerodromu između jedinica VJ i policije izbegnut je tog 8. decembra u zadnji čas, samo nekoliko sati pre nego što je Vlada Crne Gore nameravala da imenuje novo rukovodstvo novoosnovanog preduzeća "Aerodromi Crne Gore". Policija je, kako se tvrdi, bez neophodnih dozvola sa saveznog nivoa, pokušala da na civilnom delu aerodroma započne izgradnju nekakvog hangara, što vojska nije dozvolila. Vlada Crne Gore već nekoliko godina najavljuje inače kako će preuzeti kontrolu nad aerodromima u Podgorici i Tivtu, kojima gotovo punih pet decenija (i to na osnovu ugovora sa VJ), rukuje Jugoslovenski aerotransoprt. A pošto je posle raspada bivše SFRJ JAT postao preduzeće Republike Srbije, ispada da aerodromima u Podgorici i Tivtu trenutno upravlja Mirko Marjanović. Zato se u samoj Podgorici veoma često može čuti kako bi skraćenicu JAT u stvari trebalo čitati kao SAT - Srpski aerotransport.

Događaji oko aerodroma, koji su s pravom zaplašili mnoge stanovnike Crne Gore i po mišljenju nekih lako mogli da prerastu u krvavi plej-of svih dosadašnjih sukoba na tlu bivše Jugoslavije, za sada su delimično "prizemljeni". Pošto je prvo general Smiljanić potvrdio kako je vojska u stanju pripravnosti, crnogorski premijer Filip Vujanović se sutradan pismom obratio načelniku Generalštaba VJ Dragoljubu Ojdaniću i pri tom zapitao - zar je zaista moguće da je neko vojnicima izdao naređenje da se zbog jednog hangara puca na pripadnike MUP-a. Sledećeg dana je general Ojdanić otpisao Vujanoviću i objasnio da vojska čuva imovinu savezne države. U međuvremenu, Vlada Crne Gore odustala je privremeno od izbora rukovodilaca na aerodromima koje je nameravala da preuzme. Zatim se ponovo oglasio Momir Bulatović i rekao da su crnogorske vlasti i zvanično tražile dozvolu za izgradnju spornog hangara, što u Podgorici kasnije niko nije demantovao. U svakom slučaju, zatvaranje aerodroma (što vojska drži kao latentnu pretnju) nikako ne bi odgovoralo civilnim vlastima. Aerodrom u Golubovcima je jedina sigurna veza Crne Gore sa svetom. Iz Podgorice se trenutno sa Montenegroerlajnzom može leteti za Berlin, Cirih, Rim, Ljubljanu, Frankfurt, Budimpeštu i, naravno, Beograd.

PUŠTI DINARE: Avionska karta od Beograda do Podgorice (u jednom pravcu) staje inače 600 dinara, ili 30 DM budući da je u Crnoj Gori na snazi dvovalutni monetarni sistem i važeći kurs 1 DM=20 dinara. Putniku koji sleti u Podgoricu može se pri tom dogoditi (slučaj reportera "Vremena") da ga na aerodromu saleti taksista koji vožnju do hotela naplaćuje 20 DM. I to taksista koji je u tih desetak minuta vožnje do hotela sve vreme psovao "izdajnika Đukanovića" i tvrdio kako je nemačka marka uvedena u Crnu Goru samo da bi se "radilo protiv Beograda" i rasturala zajednička država. "Ali da uvate tri zlatne ribice i da im ispune po tri želje, neće uspjeti da razbiju Jugoslaviju", tvrdio je ovaj taksista. Kada je nešto kasnije trebalo platiti vožnju, odbio je da primi 400 dinara i ne trepnuvši rekao "pušti dinare, daj marke."

Crnogorski zvaničnici tvrde inače kako su prva iskustva sa uvođenjem dvovalutnog sistema prilično pozitivna i kako je, bar što se Crne Gore tiče, ona topčiderska bomba hiperinflacije za sada uspešno demontirana. Predsednik Crne Gore Milo Đukanović (vidi okvir) u svojim javnim istupima i intervjuima uporno ističe kako je zvanična Podgorica došla do svoje ekonomske suverenosti i kako u takvoj situaciji nije potrebno bezglavo juriti na referendum. Istim povodom premijer Filip Vujanović izjavio je nedavno: "Mi smo već ostvarili ekonomski paket naše Platforme, postigli smo fiskalni, carinski, spoljnotrgovinski i monetarni suverenitet."

Kritičari režima, pre svega iz redova Bulatovićeve Socijalističke narodne partije, tvrde ovih dana kako se uvođenjem dvovalutnog sistema nije dobilo ništa osim što je granica sa Srbijom kod Prijepolja i definitivno zatvorena kako bi se sprečio dalji protok robe. Sa iste strane stižu i prigovori kako je posle zatvaranja granice u Crnu Goru počela da pristiže "sumnjiva i skuplja roba". Pominju se i statistički podaci koji kažu da su u novembru, neposredno po uvođenju dvovalutnog sistema, troškovi života porasli 27 odsto, da je pokrivenost uvoza izvozom manja od 35 odsto... Aludirajući na sklonost vlasti u Crnoj Gori da za mnogo toga optužuju Slobodana Miloševića i njegovu suprugu, potpredsednik SNP-a Predrag Bulatović upitao je pre nekoliko večeri na jednoj lokalnoj TV stanici da nisu valjda i sada Milošević i njegova supruga odgovorni za ovoliko povećanje cena. Uvođenje dvovalutnog sistema Bulatović vidi kao pokušaj vlasti u Podgorici da prouzrukuje inflatorne udare po Srbiji, što je, po njemu, Narodna banka Jugoslavije na vreme uočila i sprečila.

Jedan od onih koji najglasnije osporavaju uvođenje dvovalutnog sistema je i ekonomista Nebojša Medojević, koji tvrdi da je u pitanju isključivo politička odluka. Po mišljenju ovog člana G 17, suština ekonomskih nevolja Crne Gore proističe pre svega iz činjenice da za robu iz ove Republike ne postoje alternativna tržišta, ali ni jasna strategija kako da se dođe do zaista zdravog novca. Medojević tvrdi da je crnogorski budžet šupalj, da nedostaje mnogo svežeg novca i ne isključuje mogućnost da slab dinar na kraju potisne neuporedivo jaču marku, što na prvi pogled izgleda nemoguće.

Sa nešto drugačijim argumentima Vladu kritikuju i oni koji smatraju da bi Crna Gora morala neuporedivo odlučnije da krene ka nezvisnosti. Komentator "Monitora" tako zapaža da se "u sjenci Beograda, vojske i njene bojeve municije, daleko od međunarodnih institucija" u Crnoj Gori može "samo simulirati" ekonomski i svaki drugi suverenitet. "I to ne samo zbog toga što sve jednim potezom iz Beograda može biti srušeno, niti što odnos dinara i marke više diktiraju vojni helikopteri natovareni džakovima topčiderskog novca nego Monetarni savjet", zaključuje komentator ovog lista. Vlasti u Podgorici inače ne kriju ambiciju da prodru do svih međunarodnih institucija, pre svih do Svetske banke, u koje SR Jugoslavija danas nema pristup zbog politike aktuelnog režima u Beogradu. Sam predsednik Crne Gore Milo Đukanović u više navrata je tražio od međunarodne zajednice selektivan pristup kada je u pitanju moguće članstvo ove Republike u međunarodnim institucijama, i isticao kako bi i Beograd i ostali na Balkanu u tom slučaju mogli da uvide da se isplati okrenuti se demokratskim reformama. Ovakvi zahtevi o posebnom statusu Crne Gore za sada izgleda nisu naišli na ozbiljniji odjek, pogotovo među zemljama EU.

REFERENDUM - ALI KADA: Pristalice Momira Bulatovića u Crnoj Gori sve češće tvrde kako se vladajuća koalicija u Podgorici, pre svega Đukanovićev DPS, plaši onoga što su donedavno priželjkivali i tražili - referenduma na kome bi građani ove Republike odlučili hoće li dalje sa Srbijom ili samostalno. Unutar vladajuće koalicije stav o referendumu je očigledno prilično različit. Čelnici SDP-a smatraju da se više nema šta čekati i da Crna Gora mora krenuti putem nezavisnosti i bez Srbije što pre je to moguće. Na poslednjem skupštinskom zasedanju predsednik ove stranke Žarko Rakčević u nekoliko navrata je iskazivao spremnost da se referendum raspiše odmah. Drugi koalicioni partner DPS-a Narodna stranka za sada je pri stavu da sa referendumom ne vredi brzati, već da bi trebalo sačekati promene nenarodnog režima u Srbiji, budući da je kakav takav federalni kišobran ipak u interesu Crne Gore. U samom DPS-u trenutno podvlače kako je već ostvarena ekonomska suverenost i kako je referendum "krajnja ustavna konsekvenca", ako prethodno propadnu svi pokušaji da se sačuva zajednička država. Predsednik Crne Gore Milo Đukanović ističe kako ima smisla pokušati da se Jugoslavija preuredi po demokratskim i evropskim standardima, ali i kako je besmisleno činiti to po svaku cenu ako druga strana to odbija. Istovremeno, u DPS-u misle kako se u budućnost, ma šta to značilo, mora ići veoma oprezno kako se drugoj strani ne bi dao argument za sukobljavanja.

Politikolog iz Podgorice dr Srđan Darmanović ističe u razgovoru za "Vreme" da istraživanja javnog mnjenja u Crnoj Gori pokazuju postojanje tri velike grupe građana kada je reč o budućem državnom statusu ove Republike. Oko 35 odsto građana je za Jugoslaviju po svaku cenu, čak i centralizovaniju od ove proglašene 1992. godine Žabljačkim ustavom. Taj broj je identičan broju obožavalaca lika i dela Slobodana Miloševića u Crnoj Gori. Gotovo isti procenat građana želi da vidi nezavisnu Crnu Goru. U trećoj velikoj grupi (oko 30 odsto) nalaze se oni koji bi da žive u nešto nezavisnijoj državi, ali zajedno sa Srbijom. To su, u stvari, uglavnom pristalice DPS-a, oni koji smatraju da je Platforma ponuđena Srbiji za uređenje buduće zajedničke države prava mera za budućnost.

Na pitanje da li se na referendum može ići u uslovima kada broj građana koji su za jednu opciju nije ubedljivo veći od onih koji su protiv, i da li to u Crnoj Gori može voditi ka građanskom ratu, Darmanović odgovara: "U stabilnim državama referendum sa takvim pitanjima može se organizovati čak i ako je odnos za i protiv neke opcije 51:49. Ali u slučaju Crne Gore ne sme se zanemariti činjenica da je u Beogradu na vlasti Milošević koji može pokušati da upotrebi silu i izazove šire sukobe, što dodatno povećava rizike. Ne verujem da će režim u Beogradu sedeti skrštenih ruku i čekati da Crna Gora povuče poteze koji im nisu po volji. Nedavni događaji na aerodromu u Podgorici su signal da Beograd ima određene planove. Ne verujem da ta strategija dugoročno može imati uspeha, ali sam uveren da može doprineti stvaranju zle krvi."

Trenutnu poziciju crnogorskih vlasti Darmanović opisuje kao veoma delikatnu. Politička igra koja se sada igra u ovoj republici puna je dvosmislenosti i prilično rizična. Vlasti u Crnoj Gori, po mišljenju našeg sagovornika, nalaze se trenutno u pat poziciji - moraju da nastave da se bore protiv svog političkog neprijatelja Slobodana Miloševića i da istovremeno budu sa njim u istoj državi, izbegavajući konflikte. Uz sve to, ni međunarodna zajednica ne želi sada da ohrabri previše crnogorski put ka nezavisnosti. Posle očiglednih tragičnih učinka u upetljavanju u kosovski konflikt, koji danas izgleda čak zamršeniji nego ranije, međunarodna zajednice želi predah na ovim prostorima i najmanje bi joj odgovaralo da se na Balkanu ponovo zapuca. A šta ako u Srbiji dođe do demokratskih promena, u koje malo ko veruje? "U tom slučaju", kaže Darmanović, "crnogorska Platforma za preuređenje zajedničke države ponovo će se naći na pregovaračkom stolu. Đukanović ubuduće ne sme da ide ispod te platforme i on će ponuditi isto. Ali, takođe, mora se imati u vidu da ti pregovori ne mogu biti lak posao. U Srbiji je malo partija kojima se ponuđena Platforma dopada. Razlika je u tome što nijedna postmiloševićevska vlast neće raspolagati silom koju on ima i što će voditi računa o svom demokratskom legitimitetu. U tom slučaju, nekakav dogovor je moguć."

Jedan od kritičnih momenata za crnogorsku vlast sledi najverovatnije u aprilu, kada bi u Podgorici i Herceg-Novom trebalo da se održe prevremeni lokalni izbori za koje se svi izgleda ozbiljno spremaju. Ti izbori poslužiće da se partije, a pre svega opcije o budućnosti Crne Gore, premere još jednom. U SNP-u, na primer, tvrde da je Đukanović pobedio na zadnjim izborima pričajući o jugoslovenstvu, čime je, navodno, prevario birače, što će se veoma brzo videti na lokalnim izborima. Sa velikim ambicijama za lokalne izbore spremaju se i crnogorski liberali, doskora ekskluzivni zastupnici ideje o samostalnoj državi. O saveznim izborima koji slede na jesen iduće godine u Crnoj Gori se nije govorilo sve dok ih krajem prošle nedelje nije pomenuo Vojislav Šešelj, uz upozorenje da bi odbijanje da se ovi izbori organizuju automatski vodilo ka uvođenju vanrednog stanja. Nezvaničan stav crnogorskih vlasti je da savezni izbori sa Miloševićem na čelu savezne države ne dolaze u obzir.

Politička atmosfera u Crnoj Gori, pogotovo posle nedavnih bliskih susreta vojske i policije na podgoričkom aerodromu, podseća sve više na vožnju kamiona punog nitroglicerina po džombavom putu. Podgoricom neprekidno kolaju raznorazne zapaljive priče i informacije, pri čemu veoma često i ljudi na odgovornim funkcijama upotrebljavaju argumentaciju tipa - "reče mi jedan čoek". Osim raznim pričama, glavni grad Crne Gore puni se polako i stranim diplomatama, biznismenima i raznim maherima sposobnim da provuku kamion ili dva robe kroz rampu kod Prijepolja. Što se diplomata tiče, mnogi od njih su svoja prva iskustva sricali pre koju godinu u Beogradu, sada su poslati da utvrde balkansko gradivo u Podgorici. Većina ih u toku dana svraća u italijanski restoran "Sempre". Na ulaznim vratima ovog restorana, čiji je vlasnik Italijan iz Riminija Bjanki Nerio, stoji nalepnica OEBS-a, što je znak da je ovo sigurno mesto sa kvalitetnom uslugom. Bjanki je došao u Podgoricu da nauči Crnogorce kako se umesto mesa može jesti i pasta. Za sada je jedan od retkih koji je uložio nešto u Crnu Goru, raduje se dvovalutnom sistemu i nikako ne razume kako to da kod njega jedna nemačka marka može da vredi samo 20 dinara, u lokalnom hotelu 22, a kod onih gde kupuje vino 27. I pri tome se svi pozivaju na zvanične odluke Vlade. "Znam, to je Balkan", kaže Bjanki.

Avionsku kartu od Podgorice do Beograda jedan od potpisnika ovog teksta platio je inače dve marke jeftinije nego u dolasku. Do aerodroma ga je dovezao taksista koji prima i dinare iako je ubeđen da Crna Gora mora biti nezavisna država. Po njegovom mišljenju, Crnogorci su svojevremeno poslali Slobodana Miloševića u Beograd da se osvete srpskoj braći što su im 1918. ukinuli državu. "Ali, izgleda da je Slobo preterao."

Velizar Brajović
Nenad Lj. Stefanović

Kongres SDP-a

SRJ više ne postoji

Kongres Socijaldemokratske partije Crne Gore prošlog vikenda je ocijenio da je Platforma o redefiniciji odnosa između Crne Gore i Srbije mrtav papir i da SRJ faktički ne postoji, te da je nova zajednica Crne Gore i Srbije moguća tek nakon međunarodnog priznanja Crne Gore. To priznanje bi bila garancija za mir na Balkanu. Kongres ove stranke, inače članice crnogorske vladajuće koalicije, ostaće upamćen po tome što na njemu nije bilo diskusija, osim jedne koja je izazvala pet replika, što na njemu nije bilo govora o socijalnim problemima građana Crne Gore, niti sučeljavanja stavova. Za predsjednika SDP-a većinom glasova ponovo je izabran Žarko Rakčević. Jedini prijavljeni diskutant na kongresu SDP-a bio je Nebojša Medojević, član G-17, inače član Predsjedništva ove stranke. Medojević je delegate kongresa obavijestio da podnosi ostavku na sve funkcije u partiji i da napušta SDP. Saopštena odluka izazvala je žagor delegata, a debata Nebojše Medojevića i obrazloženje prekidani su aplauzima većine prisutnih. Medojević je rekao da je on jedan od inicijatora ulaska SDP-a u crnogorsku koaliciju, ali da je činjenica da SDP nije izvršio programske zadatke u koaliciji, jer su, kako je rekao, članovi SDP-a u Vladi i Parlamentu glasali i podržavali očigledni falsifikat državnog budžeta i razne malverzacije u privatizaciji, a samim tim napuštena je i ideja socijaldemokratije. U replikama koje su uslijedile, niko od delegata nije osporavao stavove Medojevića, osim što su mu zamjerali što napušta partiju.

Duhove u Crnoj Gori uznemirila je i Medojevićeva najava da je osnovao nevladinu agenciju za borbu protiv korupcije, te da će se uskoro štampati publikacija sa opisom korupcionaških poslova. Ta najava izazvala je nervoznu reakciju ministra Predraga Drecuna.

Jeftina šunka

U Podgorici je ovih dana zaista teško naći mnoge, pre svega prehrambene proizvode koji su ranije stizali iz Srbije. Mleko, na primer, stiže iz Slovenije ili iz Italije. Ono iz Beograda nađe se ponekad (kao i u Beogradu), obično "skriveno" u ambalaži nekog voćnog soka. Pošto uglavnom stiže sa novih, aletrnativnih tržišta, većina ovih namirnica je skuplja nego ranije zbog čega mnogi građani vide direktnu vezu između uvođenja nemačke marke kao legalnog sredstva plaćanja i poskupljenja. Ponešto je, međutim, i jeftinije. Proizvođači čuvene njeguške pršute do sada su sirovinu nabavljali iz Vojvodine i to po ceni oko 6-7 maraka po kilogramu. Pre nekoliko dana do Njeguša je stigla hladnjača čak iz Holandije sa sirovim šunkama, jeftinijim za po dve marke po kilogramu od onih vojvođanskih. Tako su u Njegušima, gde se odavno u dugim zimskim noćima uz lozu razmišljalo kako da se dođe do jeftinije sirovine (neki su svojevremeno čak predlagali da se poradi na ukrštanju svinje i stonoge), najzad zahvaljujući dvovalutnom sistemu i blokadi platnog i robnog prometa sa Srbijom, došli u priliku da proizvode jeftinije. Većina meštana tvrdi kako je roba iz Vojvodine ipak bila bolja - laloške šunke imale su i dva prsta "belog" (slanine), ove holandske samo meso.

Jeftinije holandske šunke ostale su, međutim, u senci nemačkih "ludih krava". Savezni ministar zdravlja Miodrag Kovač, inače član SNP-a, optužio je na sednici republičkog parlamenta Vladu Crne Gore da vodi biološki rat protiv svojih građana. Kovač je naime izrazio sumnju da je iz Nemačke uvezen virus "ludih krava", što su zatim nadležni ministri crnogorske vlade odlučno demantovali, tvrdeći da iza svega stoji namera partije Momira Bulatovića da nastavi "specijalni rat protiv Crne Gore". Priča o "ludim kravama" kasnije je danima komentarisana u parlamentu. Neki poslanici su se pitali kako to da "samo krave iz Srbije nemaju mentalne probleme, već su uvek pametne i čiste u glavu", kada se zna da je i Srbija uvozila meso iz Nemačke. Kao argument je pomenuta čak i ona čuvena rakija "zozovača" koja je ubila tridesetak ljudi, a tada je na taj flaširani otrov bila stavljena "etiketa sa likom Crnogorca", a da se niko iz SNP-a nije bunio.

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)