Sport

Vreme broj 461, 6. novembar 1999.

 

Formula 1

I Meklaren sit i Ferari na broju

Mika Hakinen je zadržao titulu svetskog šampiona. Edi Irvajn se nije preterano bunio

Ferari je imao jasnu taktiku. Šumaher će da pobedi, a Irvajn će biti tu negde, par bodova iza Mike, i osvojiće titulu (imao prednost od četiri boda). Ideja je bila dobra, samo - nije valjala. Doduše, Šumi je dao sve od sebe i bio prvi na startu, ali je sve protraćio u nedelju ujutru kada ga je Hakinen obišao, jer je bukvalno "uleteo u zeleno" i u prvu krivinu ušao sa dve dužine bolida pre Šumahera. Ostalo je bilo dosadno do bola. Mika je već u trećem krugu trke za veliku nagradu Japana u Suzuki postavio najbrži krug. U desetom je bio čak šest sekundi ispred Šumahera, a u trinaestom - pola minuta ispred Irvajna.

Mislim da sam tada zaspao, 07.25 po novom vremenu.

Ostalo je istorija.

Jedino što je bilo zanimljivo bio je trenutak kada je Hakinenov timski drugar rešio da mu pruži još jedan mali doprinos osvajanju titule. To sam pogledao posle, jer sam ostavio da se trka snima. Kultard se okrenuo na stazi u 34. krugu i udario u ogradu, a potom se (dva kruga zaostatka) vratio na stazu ispred Šumahera i zadržao ga 3.6 sekundi. Pošto je završio posao, Škot je odustao. Ako je od njega - dovoljno je. Šest krugova pre kraja trke Hakinen je vozio krug za sekundu i po brže od Šumahera i imao prednost nad Irvajnom gotovo minut i dvadeset sekundi.

"Znao sam da je start ključ pobede", rekao je posle trke novi (stari) šampion Mika Hakinen. "Već kada sam na startu prebacio u drugu brzinu, video sam da sam završio posao. Jedino što mi je posle toga preostalo, bilo je da zadržim prvu poziciju."

I zadržao je. U svojoj 31 godini uspeo je da uđe u krug legendarnih, onih koji su dve sezone za redom osvajali titulu svetskog šampiona Formule 1.

Završnica je bila uzbudljiva. Da li je Ferari varao ili nije na trci u Maleziji, hoće li Irvajnu biti oduzeta pobeda ili ne, bilo je pitanje koje je pred poslednju trku zaokupljalo ljubitelje Formule 1.

"Poslovođa" Eklston rekao je svoju reč, Ediju su vraćeni bodovi i sve je bilo spremno za rasplet. Mnogi su secovali na to da će Ferari, posle dvadeset godina, ipak osvojiti duplu krunu. Posle epiloga u Suzuki, baš ti "mnogi" misle da je ideja ljudi koji vode "preduzeće" bila da i Meklaren bude sit, a da i Ferari ostane na broju.

Da je posle trke Edi Irvajn bio u Skadarliji, njegova izjava da "ne vredi plakati" (zalud suze liti, dodao bih), uklapala bi se u ambijent.

Ipak, on nije ostao dužan ni timu u kome je uvek bio "broj dva", onaj iza Šumahera, a kome je u stvari ekipa u boksu oduzela titulu jer je "slučajno" zaboravila gumu prilikom pit stopa na trci u Nirbugringu:

"Radujem se prelasku u Jaguar, a žao mi je Barikela (dolazi umesto njega u Ferari), jer nema pojma šta ga tamo čeka."

Završetkom sezone Formule 1 za 1999. svi su izgleda zadovoljni.

Šumaher je otpao posle loma noge u Silverstonu, Miki su porasle šanse, a Edi nije mogao ni da sanja da će biti drugi u generalnom plasmanu.

Ferari je, kako kaže direktor Montecemolo, "zasluženo osvojio konstruktorsku titulu", a Meklaren (Mika Hakinen) šampionat vozača

A dogodine? E dogodine... Sa novim elanom u nove radne pobede!

Dušan Radulović

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)