Mozaik

Vreme broj 461, 6. novembar 1999.

 

Predrasude

Kako se Englezi množe?

Nedavni spor oko francuske zabrane britanske govedine pokrenuo je stare strasti večitih rivala, i inspirisao "Gardijan" na malu rekapitulaciju skorijih međusobnih uvreda i komplimenata

Englezi o Francuzima

Činjenica je da Francuzi nemaju ukusa. Šta se može reći o naciji koja obožava Benija Hila? U stvari, lako je dokučiti suštinu te opsesije. Pošto je nizak, debeo čovek srednjih godina koji je lud za seksom, on predstavlja inkarnaciju modernog Francuza. Stavite beretku na Benijevu glavu, i izgledaće kao oni.

Rodžer Luis, "Mail on Sunday", 13. jun 1999.

Da su Francuzi pravi ljudi, ne bismo morali da im sagradimo tunel u koji će da pobegnu kada ih Nemci sledeći put napadnu.

Džim Bouen, "The Sun", 17. jun 1991.

Ima mnogo prednosti u osnovnom obrazovanju sa ... francuskim akcentom koji ih od rane mladosti uči da u srcu Evrope postoji zemlja koja još veruje u isceliteljsku moć umetnosti, kulture, dobre hrane, filozofije i supozitorija.

Džo Džozef, "The Times", 26. mart 1999.

Francuzi su logičan narod, i to je jedan od razloga što ih Englezi toliko ne vole. Drugi razlog je to što poseduju Francusku, zemlju o kojoj smo uvek mislili da je previše dobra za njih.

Glumac Robert Morli, 1974.

Jedna vladina studija potvrđuje da je tačno ono što bi mnogi ljudi voleli da odbace kao predrasudu: Francuzi zaista spadaju među najprljavije narode u Evropi. Uprkos tom velikom galskom pronalasku iz osamnaestog veka, bideu, u ovom izveštaju se potvrđuje da "više nego jedan od dva Francuza ne poštuje čak ni osnovna higijenska pravila".

Suzan Bel i Robin Jang, "The Times", 21. novembra 1998.

Francuzi su vrlo samozadovoljni, što možda dolazi od toga što su imali jedno carstvo i jednu revoluciju; ti ljudi misle da se ove stvari dešavaju samo jednom, kao boginje. Normalno je što je bourgeois francuska reč, jer mnogo Francuza odgovara tom opisu.

Džuli Berčil, "Devojke na filmu", 1986.

Francuzi o Englezima

Ako se uzme u obzir naklonost Engleza ka homoseksualnosti, misteriozno je kako se njihova rasa reprodukuje. Mi možemo da postavimo sledeće hipoteze: jedna od posledica puritanizma je da Englez ne može da izvede seksualni čin osim u stanju pijanstva. Stoga je moguće da se desi zabuna u izboru mete, a kao posledica tog nesporazuma može se dogoditi začeće.

Iz knjige "Da završimo sa engleskim", Santkler, februar 1994.

Šta imaju zajedničko 99 godina kraljice majke i otkriće genetski modifikovanog lososa? Englesku vitalnost. To nije sasvim zamenilo sliku "čajanki", ali najstariji slobodni ljudi zapada su u poslednjih 10 godina dokazali da mogu istovremeno da budu i podanici Njenog veličanstva i arhitekte široko rasprostranjenog obnavljanja... oni su zaveli čitav svet zahvaljujući uglađenoj mešavini tradicije i modernog.

Stefan Baršak i Žan-Mari Reken, "Le Figaro", 11. septembar 1999.

Francuzi nikada ne bi pustili foto prikaze (u muškim magazinima) kao što je "Da li vaš penis plaši žene?", kao što to rade Englezi. Da li zato što su francuski muškarci mekušci? Uopšte ne. Dok se Britanci osećaju muški u društvu momaka, Francuz istinski dolazi na svoje u društvu žena. Francuski muškarci imaju drugačije poimanje onoga što je seksi. "Mi smo samo zreliji", kaže Bruno Gose, izdavač francuskog FHM-a.

Katrin Malaval, "Liberation", 17. jun 1999.

Godine 1997. Britanija je, u socijalnom smislu, tamo gde je bila za vrhunca industrijske revolucije... samo što se nikakva industrijska revolucija ne odvija u ovom trenutku. Može se desiti da je ne bude ni u budućnosti, zato što je Britanija toliko podeljena na socijalnom frontu da je to sprečava da se kreće napred u ekonomskom smislu... Britanija je u socijalnim pitanjima napravila ogroman skok - u prošlost.

"Savremena Velika Britanija", francuska školska vežbanka Izabele Ajas, mart 1997.
(The Guardian) Prevela Olja Petronić

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)